Kod nas je bijela murva (dud) poznata po slatkim plodovima i neslavnoj sposobnosti da šporka dvorište, posebno parkirališta. Lišće pritom uglavnom sagledavamo gotovo isključivo kroz neka mutna sjećanja priča iz povijesti o putu svile, o dudovu svilcu kojeg danas prosječan laik - bubolog ne bi znao ni prepoznati ni opisati. Od onih praktičnih znanja stečenih iskustvom – mnogi će preporučiti ljetno drijemanje u hladovini raskošne murvine krošnje.
Isprobano, preporučujem!
Ponešto znanja o lišću ovog drveta sakupili su oni što ih jako zanima tradicionalna medicina. Tu su na žalost najbrojniji neodgovorni laici obrazovani na Google sveučilištu i rekla-kazala pričama o čudotvornim panacejama koje obrazovani medicinari i farmaceuti lukavo skrivaju, da ne izgube masnu lovu liječeći nas bezveznim lijekovima.
O jestivosti listova duda se kod nas najmanje priča. Listovi bijeloga duda tu imaju prednost jer su mekši i manje vlaknasti. Nutritivno bogatstvo vitamina i minerala je podjednako kod listova i bijele i crne murve. Posebna je zanimljivost visok sadržaj bjelančevina, više nego što ima većina zelenih lisnatih kultura i nekultura. Riječ je dakako o lisnatom uzgojenom vrtnom povrću i onom samoniklom, divljem.
A onda pogledajmo malo dalje od vlastitog tanjura. U Kini se od murvina lišća pripremaju juhe, nadjevi, peciva, pa čak i nježne želatinozne slastice. Na Balkanu se njime odavno pune sarmice, bez velike filozofije i bez osjećaja da se radi o nekoj gastronomskoj egzotici.
Egzotika je, zapravo, samo u našoj glavi. Stablo koje kod nas stoljećima raste uz cestu ili u dvorištu, ne postaje neobično zato što nam ni jedan Kinez nije pričao što se kod njega doma jede. Uostalom, koliko nas uopće zapravo ima prijatelja Kineza? Bijela murva samo strpljivo čeka da ju prestanemo gledati isključivo kao proizvođača slatkih bobica i osvježavajućeg hlada.
Svilena juha, recept
Sastojci: 15 listova bijele murve; 3 debele mrkve; list – dva kupusa (može kelja ili raštike); vezica zelenog peršina i krupnija grančica celera; 1,5 l vode; sol; pola žličice đumbira u prahu; grumen maslaca veličine oraha (onog našeg, ne kokosa) + puna žlica oštrog brašna; štrc – dva vrhnja za kuhanje.
Za valjuške: 1 jaje; 1 žlica griza; 2 žlice brašna; 1 žlica ribanog parmezana; posoljena voda za kuhanje.
Priprema: Listovima škarama izrežemo okomitu provodnu žilu – zato što je sredina ljeta, pa su listovi već prilično kožasti. Proljetnim listovima to ne bismo radili.
Tako pripremljene listove prelijemo kipućom vodom, nakon par minuta ocijedimo vruću vodu, a listove uronimo u hladnu. Dva su razloga – vrućom ćemo vodom dobro oprati lišće, a promjenom temperature vode sačuvati ćemo lijepu smaragdnu boju.
Najzad listove sa pola litre vode smiksamo u jednoličnu, glatku tekućinu i ostavimo u blenderu da pričeka svoj trenutak.
Od očišćenog povrća skuhamo u 1 l vode povrtni temeljac, voda će se reducirati na nekih 7 dcl. Procijedimo ovaj temeljac i sada u njega ulijemo onu zelenu tekućinu iz miksera.
Mrkve iz temeljca iskoristimo za salatu sa kuhanim zelenim mahunama, uz glavno jelo.
Čim se juha ponovo zagrije, dodamo maslac u kojeg je dobro umiješano brašno, malo vrhnja za kuhanje i začine: sol i đumbir.
Nakon par minuta ključanja na smanjenoj temperaturi, juha je gotova i možemo u nju dodati valjuške od brašna, griza, jajeta i malo parmezana, a koje smo kuhali odvojeno u blago posoljenoj vodi