Znate li tko je prava prabaka svih današnjih jabuka? Upoznajmo Malus sylvestris – divlju jabuku! Ova skromna dama raste po evropskim šumama već tisućama godina. Sitna je, kiselkasta i tvrđa od onoga što nalazimo u supermarketu, kiselija od prosječnog komentara na fejsu, ali upravo iz nje potječu sve one sočne sorte koje danas jedemo. Osim što je prirodni izvor vitamina C, minerala i nutrijenata čije nazive ne znam ni nabrojati, divlja jabuka je i važna za ekosustav – pčele ju obožavaju, a ptice i divlje životinje računaju na njezine plodove. Nekad se koristila za kalemljenje i proizvodnju octa, a danas je pravi raritet u prirodi. Zato kad sljedeći put vidite ovu ‘malu, ali žestoku’, sjetite se – bez nje ne bi bilo jabuka, pita, ni sokova! Kao sirovina za najbolji, najzdraviji ocat na svijetu, divlja jabuka je i danas neprevaziđena kraljica. Istina da jabučni ocat možemo napraviti i od sortnih jabuka, čak i od samo njihovih kora, no ako želimo (a tko ne bi poželio!?), imati onaj pravi...

Divlja jabuka, Malus sylvestris je neveliko stabalce, koji put grm, jako razgranate krošnje. Listovi su naizmjenično raspoređeni, ovalni, zašiljenog vrha i sitno pilasto nazubljeni, Neke jabuke divljake imaju i poneki trn. Cvjetovi što krase jabuku na proljeće su lijepi, krupni, stoje u grupicama na do 2,5 cm dugim peteljkama, a razvijaju se na kratkim mladicama u proljetnim mjesecima, baš prema kalendaru. Plodovi su sitni, okruglasti, na bazi pomalo spljošteni, u početku žutozeleni, pa kako sazrijevaju i prema izloženosti sunčevom svjetlu, budu čak i žarko do tamno crveni. Sazrijevaju u rujnu i listopadu. Drvo jabuke ćemo uočiti dok lutamo Velebitom prije po brojnim jabučicama što crveno sjaje u travi oko stabla, nego gledajući šumu. Ne zato što ga je teško uočiti, više zbog potrebe da se gleda kud stavljamo nogu. Vrijeme sazrijevanja jabuka se precizno poklapa sa posljednjim društvenim okupljanjima poskoka što se lijeno sunčaju na nižim granama. Inače, poskok na grani zabavno liči...

  Šumska jagoda, Fragaria vesca je zeljasta trajnica što puže po tlu svojim vriježama i vrlo se spretno razmnožava vegetativno. Na mjestu gdje vriježa dodirne tlo, odmah si da truda da stvori novu biljku. Kako dolje korijen, tako i gore nove listiće na peteljkama. Listovi jagode su prepoznatljivi - složeni su od po tri zasebna, samtasta lista nazubljenog oboda na podužoj peteljci što izvire iz tla u malim busenima. Na opip su umiljato mekani, a oni koji znaju mogu od njih napraviti fermentacijom sirovinu za čaj bojom i okusom konkurentan pravom uvoznom čaju sa Cejlona. Jednostavno je: na mokru kuhinjsku krpu treba rasporediti listove jagode bez peteljki, uviti krpu u ne previše čvrsti smotak, ostaviti tako negdje u hladu kuhinje 3 dana i paziti da se krpa ne osuši. Treći ili četvrti dan, kada nam ostale obaveze dopuste, odmotamo krpu, a listove jagoda stavimo na sušenje do šuškavosti. Sretnici koji su sačuvali nešto osušenih plodova murve, kostele, ili kojeg bobičastog voća, mogu...

Kraj prosinca. Protekle mi je noći Bog ulio ravno sa neba barem 500 kuna u cisternu i još uvijek lijeva. U ovom tihom mjestu uz more, nasuprot moćnog Velebita, oni osamom izoštrenih čula mogu čuti kako flora Dalmatica pjeva od radosti, a porozna zemlja neumorno žedno guta ogromne količine kišnice. Nisam baš provjeravala, ali mislim da u mom malom mjestu nitko nema one četke za čišćenje cipela niti zna kako se upotrebljavaju. Tu ne postoji blato, koliko god kiše palo. Foto: Mirjana Galić Tomić Topla južina i kišni blagoslov osvježiti će biljke na površini tla, a maslinama, smokvama i lozi omogućiti stvaranje podzemnih zaliha za ona sušna vremena što neminovno dolaze svake godine. U takvim prilikama samonikli poriluk buja. Niknu čak i one kolebljive biljčice što nisu planirale. Velika zelena, besplatna pijaca nikada nije bila bogatija porilukom. I ne postoji na svijetu tržnica sa svježijim povrćem. Upozoravam, recept koji slijedi čitate na vlastitu odgovornost, jer je pašteta prefina ...

  . Recept koji slijedi možda je tek malo kompliciraniji od većine sa ZdraveTrave, ali vrijedi svake sekunde uloženog truda. Radi se o obroku kojeg mirne duše možemo smatrati ručkom ili večerom dok u ova burna vremena (vani puše bura) udobno smješteni pred televizorom gledamo par epizoda neke dobre serije bez uobičajenih, degutantnih reklama koje bi pokvarile apetit čak i za kockicu čokolade. Uz ove pohance bi dobro došla i neka salata, no kako je to nepraktično uz teleleviziju, najbolji će biti neki umak na bazi majoneze. Za one čistunce koji se ne snalaze kako jesti prstima i gledati napetu seriju, savjet: - daljinski privremeno staviti u prozirnu plastičnu vrećicu i bez grižnje savjesti masnim prstima okretati nove epizode zanimljive serije. Pohane oblatne, recept Sastojci za 3 obroka - 2 pune šalice sitno narezanog divljeg poriluka; 3/4 šalice riže; 1 jaje; sol i papar, te ako ima nekog pečenog mesa od jučerašnjeg ručka, no može poslužiti i sitnije narezana panceta ili kobas...

Evo ga opet početkom listopada! Spremam se svima dosaditi receptima sa porilukom. Upravo počinje njegova sezona i trajati će sve do kasnog proljeća. Sada ga prepoznaje samo uvježbano, iskusno oko. Gotovo da se i ne razlikuje od obične trave. To je mediteranska samonikla jestiva, vrlo ukusna biljka zimske vegetacije. Ima je obilje po okućnicama, uz stazice, pored mora i po maslinicima. Baš svugdje. Može poslužiti kao povrće, ali i kao začin jer ima intenzivan miris, mješavinu aroma i okusa kapule i češnjaka. Poznata je priče iz daleke prošlosti o manitom piromanu, caru Neronu koji je bio uvjeren da mu poriluk pomaže dobrom pjevačkom glasu, pa je čak naredio da i podanici obavezno konzumiraju poriluk. To valjda zbog zbornog pjevanja uz dobru vatricu nad gorućim Rimom, što bi i priličilo njegovom bolesnom smislu za humor. No, ima o poriluku i drugih povijesnih priča. Nakon što su Rimljani protjerani sa britanskog otočja, iza njih je ostala poneka mediteranska jestiva biljka. Između os...

  Crni sljez, Malva sylvestris je kod nas svima poznati korov, u najboljem slučaju jaaako ljekovita biljka. Kad utipkate naziv te biljke, sveznajući Google će vas obavijestiti u detalje o brojnim ljekovitim pripravcima protiv svega i svačega od cvijeta, listova ili korijena crnoga sljeza. Usput se ponekad spomene i da je jestiv, no tu detalja baš i nema. Osim vitaminima i mineralima bogatog nutritivnog sastava, što opet navlači na temu zdravlja i bolesti. Čini se da se češće liječimo nego jedemo. Na engleskom ima više podataka o načinima pripreme crnog sljeza za jelo. To su bezbrojne varijacije na temu juhe, nacionalnog specijaliteta Jevreja ili Palestinaca, zavisi tko je objavio recept Nikada mi nije bio posve jasan taj već gotovo vječni sukob ova dva naroda. Kao i kod svih drugih besmislenih konflikata, povod je očito posve bezazlen - možda i juha od sljeza. Vješti političari su uspjeli napuhati netrpeljivost, dramatizirati i argumentirati ugroženost obje nacije do razmjera rata...

  Rogač raste tamo gdje ništa drugo neće... Poznata tvrdnja koja se jednako odnosi i na smokvu i na badem... Djelomično i zbog takvog stava, ove su tri mediteranske voćke zapostavljene i zapuštene. Vinova loza i maslina su ipak isplativije i imaju status kraljevskog para naše obale. Zasluženo! No, i dvorjani su i te kako doprinijeli opstanku ljudi na škrtom kamenjaru. Sve su to snažna, otporna i dugovječna stabla koja dolaze u puni rod tek nakon desetljeća, skoro dva. Govorim samo o samoniklim voćkama koje se prvo moraju same, bez ljudske pomoći izboriti za život u surovoj, vrućoj i suhoj klimi, te siromašnom tlu. Rana jesen je sezona je zrelih plodova rogača i vrijeme je obratiti nešto više pažnje tim slatkim mahunama. O proizvodnji vlastitog brašna od rogača u prosječno opremljenoj kuhinji pisala sam u predgovoru recepta za bajadere od rogača.. Danas malo o kruhu. Kruh sa rogačevim brašnom je jedan od onih kruhova koje se isplati praviti doma. To je nešto što baš nigdje ne mo...

  Par kasno ljetnih kiša izazvalo je pravi stampedo nicanja boreča, Borago officinalis. Oživjele su sjemenke čije je sazrijevanje ubrzalo vruće ljeto. Jedna od velikih prednosti ovog "korova" je invazivnost i brzi rast. Plijevljenje vrta je aktivnost za najlakši, najbrži, najekonomičniji način nabavke najsvježijih, vrlo ukusnih sastojaka za ručak. O pozitivnom stimulativnom djelovanju boražine na fizičke i mentalne procese sam pisala. Najbolje je što boreč u hrani tako djeluje i na one koji u to ne vjeruju. Jedna od tih "nevjernica" jučer je nakon vrlo aktivnog prijepodneva, poslije ručka, umjesto da ode pred kompjuter pratiti neku seriju ili uživati u popodnevnoj siesti uz fjaka lagani drijemež, otišla u vrt čeprkati po zemlji, posaditi presadnice salate što već danima čekaju u stakleniku da vrtlaricu uhvati volja... I tako skoro do mraka. Nisam ništa komentirala, za koji dan ću ponoviti eksperiment sa boražinom u nekom drugom receptu. Nemafjake prilog, recept Sa...

  Voćna krema od svježih, zrelih žižula koju danas predlažem se može na puno maštovitih načina primijeniti, ne samo kao nadjev za razne kolače. Prednost je osim naravno vrlo finog okusa i u lakoj i brzoj pripremi. Višak gotove voćne kreme se može spremiti u zamrzivač, ili u staklenke, pa pasterizirati. Jujuba krema u primjeni: Tako spremljena krema ponovo će nas radovati u nekoj novoj, jednako brzoj slastici - na primjer, brzim prhkim punjenim debeljuškastim jastučićima od lisnatog tijesta... Jujuba krema Sastojci: 30-tak zrelih plodova žižule; grumen maslaca veličine oraha; prstohvat soli; 1/4 šalice sirupa od agave, no može i smeđi ili bijeli šećer - što već ima u kući; pola čajne žličice cimeta u prahu; sok pola limuna; šaka badema. Priprema: Ne previše zrele, još tvrde plodove žižule treba narezati i baciti košticu. Na rastaljenom maslacu desetak minuta pirjamo, uz povremeno dodavanje vode žlicom i uz miješanje, usitnjeno voće sa svim začinima - agavinim sirupom, cimetom, l...

  Žižula, čičimak, se ponegdje duž jadranske obale uzgaja soliterno, kao dekorativan grm raskošne krošnje. Nađe se ponegdje i samonikla žižula, pobjegla iz drevnih velikaških vrtova i arboretuma, samo kao uspomena na davnu slavu i njenu, a i velebnih vrtova... Ovaj ukrasni, listopadni grm jestivih plodova se uzgaja i u kopnenoj klimi jer dobro podnosi razne uvjete, dugovječan je i otporan na bolesti i nametnike. Tamo ga nema samoniklog. Oblik grma je nalik bogatom, širokom vodoskoku zbog obješenih tankih, elastičnih grana. Cvat često prođe nezamjećen jer je sitan, bledanjuvo žućkast i neugledan. Sve to žižula nadoknadi kasnije, bujnom zelenom, veličanstvenom visećom krošnjom, a kada se okiti zrelim crvenim plodovoma od rane jeseni pa sve do u zimu, nenadmašna je u svojoj gracioznosti. Samonikla žižula je prilično trnovit grm i branje slatkih plodova je više avantura nego radost. Svježi zreli plodovi jesu fini, no u vrijeme kada nam priroda raskošno daruje obilje drugih plodova, č...