Evo ga opet početkom listopada! Spremam se svima dosaditi receptima sa porilukom. Upravo počinje njegova sezona i trajati će sve do kasnog proljeća. Sada ga prepoznaje samo uvježbano, iskusno oko. Gotovo da se i ne razlikuje od obične trave.
To je mediteranska samonikla jestiva, vrlo ukusna biljka zimske vegetacije. Ima je obilje po okućnicama, uz stazice, pored mora i po maslinicima. Baš svugdje.
Može poslužiti kao povrće, ali i kao začin jer ima intenzivan miris, mješavinu aroma i okusa kapule i češnjaka.
Poznata je priče iz daleke prošlosti o manitom piromanu, caru Neronu koji je bio uvjeren da mu poriluk pomaže dobrom pjevačkom glasu, pa je čak naredio da i podanici obavezno konzumiraju poriluk. To valjda zbog zbornog pjevanja uz dobru vatricu nad gorućim Rimom, što bi i priličilo njegovom bolesnom smislu za humor.
No, ima o poriluku i drugih povijesnih priča.
Nakon što su Rimljani protjerani sa britanskog otočja, iza njih je ostala poneka mediteranska jestiva biljka. Između ostalih i poriluk.
Besposleni Britanci, osjetljivi na uljeze, nastaviše protjerivati mrske strance. U nedostatku Rimljana, počeli su im smetati Saksonci, doseljenici germanskog porijekla.
Stoljeće sedmo je očito bilo vrlo uzbudljivo, puno migracija, ratova i poneke pandemije kuge. Osim uzročnika pandemije, svijet se baš i nije puno promijenio.
U takvom su povijesnom okruženju Velšani uspjeli na neko vrijeme protjerati Saksonce i to još i danas slave.
Nalazim da imamo nekakvih sličnosti sa njima.
Bilo je to vrijeme prije uniformiranih vojski, pa da bi se domaći odrpanci razlikovali od neprijatelja, okitiše svoje šešire porilukom. Tek da se zna koga treba močugom dohvatiti.
U spomen na tu bitku, Wales i dan danas ima heraldički znak lavova okruženih jestivim samoniklim biljem - za svaku od 4 države koje čine zajedno Ujedinjeno Kraljevstvo; ruža za Engleze, djetelina za Irsku, čičak za Škotsku i poriluk za Wales.
Samonikli poriluk je mediteranska biljka, no kako sam u kontaktu sa mnogim ljubiteljima ove divote, poznato mi je da može uspijevati i u unutrašnjosti. Ne baš samoniklo i nije tako invazivan kao uz more, ali da se uspješno presaditi ako mu se osigura suho i osunčano stanište.
Okus i miris divljeg poriluka je nešto između kapule i češnjaka. Kada ga režete, peče za oči, a sinusi se brzo pročiste. Izgledom je nalik kultiviranom, vrtnom poriluku, no nikada ne postigne njegovu debljinu. Kada bismo vrtni poriluk fotošopirali tako da ga izdužimo, više bi ličio na ovog samoniklog. Znate ono kada uživate u liku svoje sjene na jutarnjem ili večernjem niskom suncu i divite se kako ste vitki i visoki, a u blesavom ogledalu ste okrugla loptica visine metar i lamica (žilet).
Ipak, najvažnija je razlika od vrtnog poriluka to da biser luk raste samoniklo, ima ga od jeseni do proljeća, svi su mu dijelovi jednako ukusni i jestivi, ne morate kopati, zagrtati, gnojiti, plijeviti niti platiti nekome da to učini .
Umjesto na pijacu, prošetate duž morske obale i uberete koliko god vam srce želi. Nema opasnosti od istrebljenja ove biljke. Većinom i ne uspijete izvući iz krša lukovicu sa biserima, nego samo nadzemni dio. A taj vam zapravo i treba.
Slijedi novi recept iz kategorije onih drskih, ukusnih i samo naizgled kompliciranih, jela koje može baš svatko, bez obzira na iskustvo u kuhinji, dob, društveno uvjetovanu rodnu pripadnost i slične nedemokratske monade pripremiti i postati slavan među svojim bližnjima.
Hrskave ružice meke duše, recept
Sastojci - 1 šalica sitno narezanih mladih listova divljeg poriluka; 1 snop lista peršina; 4 lista gotovog tijesta za savijače; pola šalice mješavine rastaljenog maslaca i ulja; malo soli i puno svježe mljevenog papra.
O količini papra ipak odlučite sami, prema svom ukusu.
Priprema - Na radnu podlogu stavite list tijesta, kistom ga premažite masnoćom, na njega se stavi drugi list, pa i njega treba premazati masnoćom.
Na to se ravnomjerno pospe mješavina narezanog poriluka i zelenog peršina, a onda slijede još dva lista tijesta jednako tretirana masnoćom kao i prvi.
Sada treba uviti sve u roladu. Roladu se savija od užeg kraja tijesta, tako da bude nešto deblja.
Debeljuškastu roladu narežemo poprijeko na komade ne šire od 3 cm, okrenemo svaki komad na prerezanu stranu i spljoštimo ga nježnim šamarom dlanom.
Dno zagrijane tavice premažemo onom istom masnoćom i kratko pečemo te spljoštene diskove samo dok dobiju boju prvo sa jedne, a zatim još kraće sa druge strane.
Ostaje jedino dilema što s tim popiti - jednako paše jogurt kao i pivo.