Jedna od čestih dilema većine ljubitelja samoniklog jestivog bilja koji više vole šetati čistom prirodom i povremeno se počastiti njenim darovima nego proučavati fiziologiju i metabolizam, je razlika između probiotika i prebiotika. Nije to ista stvar niti tipfeler. Gomolji čičoke su na glasu kao veliki izvor prebiotika inulina. To odmah asocira na inzulin i često ćemo pročitati tvrdnju da je čičoka zato dobra za dijabetičare. Je, dobra je, no jednako je dobra i za sve ostale. Inulin nema veze sa inzulinom. Inulin je biljni, nama neprobavljivi ugljikohidrat, za razliku od inzulina koji je produkt gušterače i sami si ga proizvodimo ako imamo sreće. Čistunci će se šokirati kada shvate da smo svi mi domaćini miliona raznih bakterija koje nisu samo na površini kože pa da ih se možemo riješiti sapunom. Unutar našeg probavnog trakta ima sva sila bakterija. Neke su potencijalno opasne, neke održavaju naše zdravlje. Ove korisne su probiotici. Inulin je neprobavljivi ugljikohidrat koji ...

Pitomi kesten je jedna od divljih, što će reći - samoniklih biljaka (stabala) čije plodove svi jako dobro poznajemo. Ako baš i nismo nikada vidjeli stablo u živo, svi poznajemo miris i okus pečenih kestena, To je jedan od prvih znakova jeseni u svakom našem gradu. Plodovi nisu nikakva enigma. Gotovo da ih svrstavamo u voće. Zbunjuje stablo . Po ulicama i parkovima svih naših gradova vrijedne organizacije koje se bave hortikulturom su prije tko zna koliko stoljeća posadile za ukras i još uvijek sade divlji kesten, prelijepog diva mirisnih cvjetova skupljenih u grozdove, bogate hladovine i raskošnih listova. Plodovi zbilja liče na jestivi kesten pa ih i nazivamo tako. Boja zrelog divljeg kestena je ono što pokazuju brojne brinete sa tv reklama dok zavodljivo zabacuju kosu preko cijelog ekrana uz pomoć skrivenog ventilatora. Ti plodovi nisu jestivi. Naprotiv, čak su i otrovni za ljude. Onaj fini jestivi kesten je šumsko, samoniklo stablo. I tako, dok se divljak širi po gradovima, pito...

  Tisućama godina ljudi se dive i na različite načine uzdaju u ovu sveprisutnu biljku. Neću sada o uzgojenim oblicima nekih od vrsta divljih ruža kojima je čovjek uspješno popravio prirodu, pa stvorio teško izbrojiv broj vrsta penjačica, stablašica, pokrivačica tla, grmova bogatih cvjetovima sa puno latica, onih što cvatu jednom godišnje ili više puta, onih što opojno mirišu ili su bez mirisa ali imaju neke druge poželjne kvalitete... Rosa canina, divlja ruža je najpoznatija od samoniklih divljih ruža. Od pamtivijeka služi kao hrana, često je bila i lijek. No, znamo da lijekovi nisu uvijek djelotvorni i da ne mogu uspješno liječiti baš sve bolesti. A ima situacija kada je dovoljno i samo čvrsto vjerovati. Tako je šipak divlje ruže služio kao lijek protiv bjesnoće (odatle i pridjev u nazivu - canina, pseća), liječili su ljudi epilepsiju šipkom, zubobolju, plućne bolesti, bubrege, dizenteriju... Pod znakom ruže vodili su se i ratovi i ljubavi. A što reći, svestrana biljka. I divljih...

  Jestivi "pitomi" kesten je jedna od rijetkih samoniklih (dakle ipak "divljih") šumskih biljaka koja istovremeno miriše na djetinjstvo, siromaštvo i gozbu. Divlji kesten, Aesculus hippocastanum, onaj što ga viđamo po gradovima kao ukrasno, uzgojeno raskošno stablo mirisnog cvata i lijepih plodova na boju kojih mislimo kad kažemo da netko ima krasnu kestenjastu kosu sa crvenim preljevom, onaj što ga djeca nose u džepu za sreću, nejestiv je i gorak, dok je onaj prvi pravi, jestivi kesten – Castanea sativa – od davnina hrana planinskih i brdskih krajeva. Raste samoniklo na kiselim, prozračnim tlima, u šumama od Panonije do Mediterana, a u uzgoju ga nalazimo u starim voćnjacima, na blagim padinama i seoskim okućnicama. Stablo može doseći 20 i više metara, s krošnjom koja ljeti baca gust hlad, a u proljeće se ukrašava žuto-bijelim cvjetnim resama. Plodovi dozrijevaju u rujnu i listopadu, skriveni u bodljikavim ovojnicama koje pucaju kada su potpuno zrele. Tada postaj...

Motar, matar, morski petrovac, ščulac zauzima lokaciju koja je san svih vikendaša, turističkih djelatnika, iznajmljivača apartmana i onih što svako jutro u zoru brojnim ručnicima, ležaljkama i ponekim obiteljskim šatorom rezerviraju mjesto na plaži, a onda se vrate kući da odspavaju još koji sat. To je lokacija koju izbjegavaju stalni stanovnici priobalja jer je izložena jakim vjetrovima, plimi, soli, a zidovi kuća navlače vlagu... Prvi red do mora.  O motaru sam već napisala sve što uistunu znam, svako daljnje raspredanje priče o njemu bilo bi samo nagađanje i prepričavanje nepouzdanih podataka. O jestivosti, okusu, mirisu, raznim receptima za fina jela - tek sam počela.   Zbog intenzivnog okusa motara, radoznalim početnicima preporučujem ovu biljku u početku koristiti tek u malim dozama i prokuhanu u kiselkastim jelima.  Dok se ne navučete.  Jedno od takvih jela je i šalša. Kiselkastu notu će dati pomidori, a začinski miris mora, smilja i borova motar.  Šalša ...

Od proljeća pa do kasne jeseni priroda nas daruje slatkim, slasnim plodovima koji sazrijevaju bez ljudske intervencije. Nit orali, nit kopali, nit gnojili nit špricali kojekakvim čudima, dovoljno je samo prošetati nedirnutom prirodom i znati što i kada sazrijeva. A šetamo tak i tak, iz čistoga gušta.  Na slici: nešpula sazrijeva među prvim voćkama priobalja. Ova je snimljena zimi, u cvatu Još samo znanje.  Zato se družimo i učimo jedni od drugih. I dogodi nam se u oduševljenju da uberemo nešto viška i koji put ne znamo što s tim. Najčešći načini konzerviranja viškova divljeg voća su sirupi, džemovi i pekmezi, kašice , sušenje ili zamrzavanje...  Pomalo zaboravljen i zapostavljen način jednostavnog konzerviranja tih slatkih plodova je kompot.  Kompotiranje nije isto što i kompostiranje, napomena za one prave neznalice, početnike u šumi i u kuhinji.  Samo se sjetite kako bi bilo fino usred zime uživati u slatkim i mirisnim kupinama ili smokvama, da ne nabrajam, u ...

  Početkom desetog mjeseca odjednom uočimo da se samonikli poriluk prostire kuda god pogledamo. Počeo se visinom izdvajati iz uvijek kržljave trave. U početku toliko liči na travu, da je još prije deset dana bio potpuno izgubljen u njoj, Sada bi ga se moglo zamijeniti možda sa prilično brojnom populacijom brdena sa kojim dijeli stanište uz obalu Jadrana. Nije ništa strašno ako pri sabiranju biljaka za neko varivo uberemo i poneki mladi izdanak brdena (Asphodelus microcarpus) zajedno sa porilukom. Obje su biljke jestive. Za recept koji slijedi ipak nam treba samo poriluk. Prepoznatljiv je po snažnom mirisu mješavine kapule i češnjaka, a izgledom se izdvaja od trave i čapljana (brdena) po dugim, mekanim listovima što redovito polegnu ili se čak i blago kovrčaju kada dosegnu određenu dužinu. Sastojci za lisnate pužiće sa porilukom: Radost ponovnog susreta sa samoniklim porilukom nakon par mjeseci suše može se mjeriti sa susretom starih prijatelja nakon duge razdvojenosti. Nije to ka...