Preskoči na glavni sadržaj

Divlja jabuka, Malus sylvestris - Jabučni ocat


Znate li tko je prava prabaka svih današnjih jabuka? Upoznajmo Malus sylvestris – divlju jabuku!
Ova skromna dama raste po evropskim šumama već tisućama godina. Sitna je, kiselkasta i tvrđa od onoga što nalazimo u supermarketu, kiselija od prosječnog komentara na fejsu, ali upravo iz nje potječu sve one sočne sorte koje danas jedemo.

Osim što je prirodni izvor vitamina C, minerala i nutrijenata čije nazive ne znam ni nabrojati, divlja jabuka je i važna za ekosustav – pčele ju obožavaju, a ptice i divlje životinje računaju na njezine plodove. Nekad se koristila za kalemljenje i proizvodnju octa, a danas je pravi raritet u prirodi.
Zato kad sljedeći put vidite ovu ‘malu, ali žestoku’, sjetite se – bez nje ne bi bilo jabuka, pita, ni sokova!
Kao sirovina za najbolji, najzdraviji ocat na svijetu, divlja jabuka je i danas neprevaziđena kraljica.
Istina da jabučni ocat možemo napraviti i od sortnih jabuka, čak i od samo njihovih kora, no ako želimo (a tko ne bi poželio!?), imati onaj pravi, najzdraviji, sirovi jabučni ocat bez konzervansa, živ - bez pasterizacije, odvažiti ćemo se hrabro na avanturu i potražiti tu šumsku ljepoticu.
Na južnoj strani Velebita plodovi divlje jabuke već sazrijevaju zahvaljujući vrućim mjesecima lipnju i srpnju, ali nedavna serija kišnih dana potakla je razvoj crvića i otpadanje plodova.
To se nama možda ne sviđa, no sva ona bića što ne mogu letjeti ili penjati se po stablu su i te kako sretna zbog otpalih plodova.
Ne stane u jednu objavu šarolika primjena ove zlatne tekućine - od njegovanja kože i vlasišta do pomoći pri mršavljenju - preko još desetine drugih korisnih namjena.
U kulinarstvu je ovaj ocat vrh kada treba začiniti salatu, ali i pri pripremi zimnice kao i složenih mesnih ili povrtnih jela...
Jabučni ocat
Sastojci: sitno narezani plodovi divlje jabuke - količina potrebna da do pola napuni staklenku zapremine 2 l; 1,5 l prokuhane pa ohlađene vode iz špine, može i filtrirane ako baš nemamo neki čisti izvor u blizini; 5 jušnih žlica šećera (to je pola šalice od 2,5 dcl i ... ništa više.


Priprema: Jabučice treba sitno narezati, ne samljeti mikserom ili se praviti pametni pa ih staviti u sokovnik. Režemo ih radi provjere jesu li posve zdrave, imaju li možda nekog malog crvolikog podstanara. Upotrijebit ćemo samo zdrave jabuke, zajedno sa korom i srčikom.
Kada napunimo do pola veliku staklenku, nalijemo vodu preko usitnjenog voća i dodamo šećer. Dobro promiješamo, pa pokrijemo otvor staklenke višestruko presavijenom gazom i učvrstimo gumicom.
Dalje nije teško, ali treba strpljenja.
Napunjenu teglu smjestimo u toplu tamu. Ako nemamo smočnicu ili konobu, dobro je mjesto i ispod sudopera u kuhinji.
Svaki dan u idealnom slučaju, a svaki drugi ili treći promiješamo sadržaj tegle.
Nakon neka dva do najviše tri tjedna sadržaj tegle će fermentirati a voće će se spustiti na dno, Jedan od važnih pokazatelja je i miris.



Sada procijedimo sadržaj tegle, voće bacimo, a dragocjenu tekućinu sačuvamo.
Ovo je zbilja važno.
Znam čovjeka koji je cijedio juhu iznad sudopera a nije podmetnuo drugu posudu pod cjedilo.
Vratimo se našem octu.
Procijeđena tekućina treba još odstajati otprilike dva ili tri tjedna, a onda kušamo jesmo li zadovoljni kiselinom i okusom.
Sada slijedi još jedno procjeđivanje kroz višestruko presavijenu gazu ili filter papir i time potpuno zaustavljamo proces fermentacije i oslobađamo ocat taloga i bijelog sloja po površini.
Ovo ne bacamo ako ćemo ponoviti pripremu sa drugom količinom jabuka. Taj sloj taloga i "cvijeta" može ubrzati proces fermentacije druge ture.
Na fotografiji je priprema jabučnog octa i par divljih jabuka. Dodala sam samo radi slikanja i jednu sortnu zlatni delišes jabuku, da se vidi razlika u veličini prabaka i praunuke.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...