Čajne biljke - branje, sušenje, čuvanje i upotreba.

Čajne samonikle biljke koje sakupljamo u prirodi isključivo za napitak teško je razdvojiti kao posebnu grupu od ljekovitih biljaka namijenjenih liječenju. Često se radi o istoj biljci, no stvar je doziranja i načina pripreme.

U grupu čajnih biljaka spadaju sve one biljke koje sakupljamo isključivo za napitak. Neke od njih daju napitak bojom i okusom sličan pravom, crnom čaju. To su na pr. listovi maline, kupine ili jagode koji se prvo fermentiraju, zatim osuše i usitne pa čuvaju u ambalaži koja ih štiti od vlage i svjetla. Priprema je jednostavna – fermentirano lišće se samo prelije kipućom vodom, pusti desetak minuta na miru, procijedi i zasladi.

Većina čajnih biljaka pripadaju porodici ružovki. Ne moramo listove fermentirati, fin i zdrav napitak se može napraviti i od svježih ili osušenih listova i plodova. Tu spadaju divlja ruža (plod šipak ali i list), divlja jabuka, kruška, trešnje (plod i peteljke), trnjine, jagode, maline i kupine.

Posebna grupa čajnih biljaka su biljke sa eteričnim uljima – razne metvice, matičnjak, majčina dušica, kadulja, stolisnik, cvjetovi lipe, kamilice, origana, primorskog vrijeska, cvjetovi bagrema i sl. Ove biljke, same ili još bolje u kombinaciji sa divljim voćem daju izuzetno fine i mirisne napitke.

Prilikom sakupljanja važno je dobro poznavati biljku, brati samo sa čistog, nezagađenog staništa, odvojeno skladištiti ubrane biljke, ne sakupljati zaštićene, ne sakupljati biljke po nacionalnim parkovima i ako smo na privatnom posjedu, svakako tražiti dozvolu od vlasnika. Pri sakupljanju biljaka nužno je čuvati stanište i umjereno brati samo dio biljaka.

Sušenje listova i cvjetova čajnih biljaka se mora odvijati na prozračnom (ne vjetrovitom) i suhom mjestu, u hladovini. Biljke se prostru u tankom sloju na platno, dasku ili papir i povremeno promiješaju. Sušenje je gotovo i dobro obavljeno kada postanu šuškave i lako se drobe pod prstima, ali su sačuvale prirodnu boju. Listovi se beru dok su još relativno mladi, prije cvatnje biljke jer većina u zrelosti postaje opora i gorka.

Plodove za napitke treba sušiti tako da ih usitnimo i dalje postupamo kao i sa listovima. Neki plodovi – koji su skloni oksidaciji kao na pr. jezgričavo voće; divlja kruška i jabuka, te vinogradska breskva se moraju nakon usitnjavanja prvo namočiti ili kratko prokuhati u vodi zakiseljenoj limunovim sokom.

Bobičasto i koštičavo voće – maline, kupine, jagode, divlje trešnje, trnjine, fafarikule i sl. ne treba usitnjavati prije sušenja.

Sve plodove za napitke beremo kada su zreli, ali još uvijek čvrsti, dakle ne čekati mrazove ili prezrelost.

Biljke ne peremo prije sušenja!

Posebna skupina biljaka od kojih spremamo vitaminske napitke – su igličasti mladi listovi crnogoričnog drveća (svi borovi, smreke i jele). Izdvajam ih jer se ove biljke ne suše, treba ih koristiti dok su svježe. Oprez, listići tise su otrovni, bobice su jestive ali nisu za čajeve zbog škodljive koštice.

Čuvanje svih osušenih čajnih biljaka podliježe strogim zakonitostima – ambalaža i mjesto koje štiti od vlage i svjetla, te razdvojenost. Lako je napraviti poslije mješavinu prema raspoloženju i ukusu. Kao ambalažu uputno je koristiti papirnate vrećice, kartonske kutije ili staklenke sa poklopcem. Svakako je neophodno napisati na ambalažu sadržaj i datum branja. Čajne biljke treba potrošiti do slijedeće sezone.

Priprema napitaka se svodi na oparak, uvarak, provarak i naljev. To zavisi od dijela biljke koji se koristi, aktivnim tvarima koje biljka sadrži i učinka koji želimo postići.

Oparak ili infuz je napitak kojeg pripremamo tako da 1 -2 žlice nježnih dijelova aromatičnih biljaka, suhih listova ili cvjetova prelijemo sa 2,5 dcl kipuće vode, promiješamo i ostavimo poklopljeno desetak minuta pa procijedimo i zasladimo prema ukusu. Ukoliko se kod pripreme koristi svježa a ne sušena biljka, njenu količinu treba udvostručiti. U mješavinama sa voćem, ove se biljke dodaju naknadno u vrući uvarak ili provarak.

Uvarak ili dekokt je način pripreme napitka kojim jače ekstrahiramo aktivne sastojke (nije za one sa lako hlapljivim eteričnim uljima). 1 ili 2 žlice suhe droge stavimo u 2,5 dcl hladne vode, zagrijavamo do ključanja, pa ostavimo poklopljeno desetak minuta. Za ovo su pogodne sve usitnjene voćne vrste – samljeveni šipak, osušena naribana divlja kruška, suhi listovi kupine, maline ili jagode, suhi narezan korijen cikorije, sjemenke koromača i sl.

Provarak koristimo kod biljaka koje sadrže termostabilne tvari ili voćnih vrsta koje smo osušili u krupnijim komadima, koštičavom voću (fafarikula, divlja trešnja, trnjina, cijeli šipak). 1 – 2 žlice čajne mješavine stavimo u 2,5 dl hladne vode, kuhamo destak minuta i ostavimo poklopljeno slijedećih desetak minuta prije cijeđenja. Ovo je zapravo više kompot nego čaj.

Naljev je način pripreme koji se koristi sa biljkama koje sadrže sluzi ili su termolabilne ili pak krupno sušene. To je način kojim se češće pripremaju ljekovite biljke u svrhu liječenja (uvin čaj ili korijen sljeza, na pr), ali je i vrlo koristan pri spravljanju vitaminskih napitaka od sušenog divljeg voća. Voće prelijemo hladnom vodom, ostavimo preko noći, tj barem 6 sati u vodi i zatim popijemo tu tekućinu – sa ili bez prethodnog zagrijavanja.