Opis biljke je ponovljen. Ne znam bolje napisati. Zato je recept novotarija za sve one što bi rado u zimsko popodne popili kavicu ili nešto slično u dobrom društvu, ali zbog popodnevne kave neće moći zaspati. Sutra je ponedjeljak i treba se na vrijeme odmoran probuditi...
Može se ovo popiti i nasamo, isto je dobro. Ipak treba odoljeti iskušenju pa ne napraviti više doza i onda ih sam popiti.
Za recept koji predlažem može se jednako upotrijebiti korijen maslačka ili korijen cikorije. Nevolja počne kada usred zime pokušate naći korijen maslačka. U hladnijim krajevima nemate šanse, a upravo sada je najbogatiji, čuva svoje podzemne rezerve hrane, uvukao se u se i sve spremio u podzemlje. Sakrio se našem oku.
Cikorija se ponaša jednako, ali zbog izdajničkih suhih stabljika lako i vrlo točno možemo odrediti položaj korijena. Trebalo bi potražiti jednogodišnje korijene što baš i nije jednostavno ako nismo imali na oku stanište preko ljeta. Cikorija je trajnica, pa nas suhi nadzemni ostatci stabljika mogu zavesti da iskopamo i više korijenja nego nam treba. Boja, tvrdoća, debljina, razgranatost i poneka oštećenost korijena će iskusnom biljoljupcu otkriti o kojoj se starosti i kvaliteti radi.
Oba korijena jednako možemo upotrijebiti za kavu, kruh, ali i koješta drugo - na primjer za finu karamel kremu....
Bogati su ugljikohidratima, naročito prebiotikom inulinom, vlaknima, a ima i nešto bjelančevina.
Korijen se nakon vađenja i čišćenja sitnije nareže, pa tostira na suhoj tavi. Može se upotrijebiti i svjež, skuhan, no malo je previše gorak za naš ukus i zahtijeva kompliciraniju pripremu i odgorčavanje. To je ipak onaj lakši dio posla.
Teži dio je iskopati korijen sada kada je veći dio tla u unutrašnjosti zaleđen. Mi uz more nemamo takvih problema, ali ništa manje nije tvrd ni kamen kojeg je naše tlo krcato. U svim godišnjim dobima jednako.
Cikorija i maslačak su naše glavno proljetno "gorko zelje" uz naravno, kostriše.. U kraju u kojem živim, mlade rozete listova i cikorije i maslačka nazivamo jednostavno žutenica. Nisam baš sigurna zašto, no imam svoju teoriju. Prvi procvate maslačak žutim složenim cvjetovima i tada postaje previše gorak i vlaknast za jelo. Prestaje sezona "paranja". Paranje je rezanje nožem cijele rozete pri samom tlu.
Cikorija dosta kasnije razvije svoju visoku, razgranatu stabljiku i okiti se nebesko plavim cvjetovima. Prestaje svaka sličnost, no sakupljači žutenice već odavno imaju druga posla i ne obraćaju pažnju na te sitne razlike. Većina je zapravo uvjerena da su u rano proljeće parali jednu biljku, a ne dvije različite.
Zbog kamenjara kojeg je zbilja teško prekopavati, to znaju samo oni koji su probali. na obali i otocima ne postoji tradicija vađenja korijena cikorije niti njenog uzgoja.
Mi se snalazimo drugačije, a u ovo zimsko vrijeme smrzavice to preporučujem i kontinentalcima.
Svaki dućan koji se želi održati u ovim vremenima jake konkurencije, ima na svojim policama i fabrički prerađen korijen cikorije. To su one privlačne prije plave, a sada smeđe valjkaste kutije na kojima piše većim slovima: Franck, Bianka, 100% chicory, Yammy instant drink, natural high fibre... Malim, malim slovima sa strane, nakon upute za pravljenje zbilja fine bijele kave i sastava, piše i "Proizvedeno u Poljskoj. Uvezeno iz Hrvatske".
Cikoriju koriste ljudi od davnih vremena. O tome navodno postoje tragovi u egipatskim drevnim papirusima, zapisima starogrčkih pismenih mudraca, u sačuvanim rimskim zapisima, a od vremena franačkog kralja Karla Velikog već se uzgajala i u vrtovima.
U jednom zapisu iz 16. stoljeća autor tvrdi da je novotarija sa novog kontinenta "turska kava" okusom slična napitku od cikorije.
Irska kava, recept
Sastojci za svaku pojedinu dozu: 50 cl dobrog vinjaka; 1 dcl jake kave od cikorije ( = 1žlica instant cikorijinog korijena + 1dcl vruće vode); 2 ili 3 male kocke šećera; 3 žlice vrhnja za šlag.
Slika: Irska kava poslije koje nema nesanice, naprotiv!
Priprema: Vrhnje za šlag treba malo smiksati, samo da se raspjeni. Ne treba napraviti čvrsti šlag.
Od cikorije i vruće vode napravimo jaki napitak, dodamo šećer, pa promiješamo da se šećer posve rastopi.
Čašu za irsku kavu treba zagrijati tako da ju isplahnemo vrućom vodom, u nju stavimo slatki napitak od cikorije, umiješamo i vinjak, a onda zaboravimo na miješanje i polako ulijemo pjenušavo vrhnje za šlag.
Pjenicu od vrhnja treba pažljivo dodavati, da ostane u gornjem sloju.

