Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica su nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivama, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom.
Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka.
Pred ljeto je zadnji čas za nabrati listove cikorije. Po sjenovitim mjestima još uvijek ima tih finih, nagorkih rozeta listova bez cvjetne stabljike. Sada se već teško zabuniti (ma koga briga!?) i ubrati maslačkove listove umjesto cikorijinih. To kažem samo radi determinacije, za dobar ručak nije važno. Svi maslačci su već procvjetali, a oni koji još nisu - u centru rozete listova imaju kvržicu, cvjetni pupoljak.
Recept koji slijedi gotovo mi je neugodno napisati i proglasiti receptom. To je jelo, prilog uz nešto konkretnije, ribu, jaja utvrdo, meso ili kobasice... To je jelo koje se oduvijek i zauvijek kuha i kuhat' će se u priobalju. Malo sam prolistala ZdravuTravu i snebivam se kako je moguće da sam ovo jednostavno, brzo, obično i super jelo izostavila u zbirci od preko tisuću recepata.
Žutenica na lešo, recept
Sastojci - Par krumpira, hrpa žutenice; češnjaka prema ukusu; maslinovo ulje; sol.
Količine zavise od broja gladnih usta, a omjeri od dužine jutarnje šetnje prije nego se kamenjar usije.
Sada procijediti, dodati protisnuti češnjak, posoliti i ne škrtariti sa maslinovim uljem, pa sve dobro promiješat