Jesen je najljepše doba u široj okolici moje kuhinje. To je nešto kao repriza proljeća, ali poslije ne slijede vrućina i suša, nego blaga zima, pa još jedno proljeće.
Sve je ponovo oživjelo. Niknule su mlade biljčice maslačka, koprive, trputca, tratinčice, kostriša, cikorije, priljepače, sljeza, rikule i naravno, divlje mrkve. Ima toga još puno, ali stati ću kod mrkve.
Da se rasplačeš od divljenja i strahopoštovanja prema majci prirodi!
Sada je najbolje vrijeme za sa sigurnošću prepoznati divlju mrkvu. Mlado, mirisno i ukusno lišće obavezno se javlja pored već odraslih stabljika okrunjenih bijelim štitastim cvatom sa tamno crvenim malim cvjetićem u središtu. Poput prelijepe okrugle čipke čije je središte čipkarica označila crvenim koncem. Do zreloga cvata, redovito ćemo vidjeti na visokim, meko dlakavim stabljikama i zelene ili već smeđe plodove načičkane sitnim, oštrim trepavicama, složene u oblik pravilnog ptičjeg gnijezda.
Miris listova divlje mrkve je konačni amen. To je siguran, vrlo pouzdan znak da smo našli to što tražimo. Lako je prepoznatljiv. Miriši posve jednako kao i uzgojena, vrtna mrkva - samo intenzivnije. Listovi divlje mrkve izgledaju potpuno identično kao i oni u uzgojene. Za razliku od nekih opasnih štitarki, mrkvino je lišće bez sjaja, mekano i samtasto na dodir.
Obiteljski nedjeljni ručak nije više ono što je nekada bio - jednostavna goveđa juha sa sitnim domaćim rezancima, lešo govedina, par sosova i priloga i na kraju štrudla od jabuka.
Veći dio obitelji i bliskih prijatelja mi se odmetnuo u vegetarijance i ako ih želim (naravno da želim) okupiti za stolom, nema mi druge nego izmišljati specijalna, ne baš tradicionalna jela.
Žestoki sam borac protiv predrasude da vegetarijanska jela moraju biti neke egzotične, neukusne i neponovljive brlje koje su namijenjene isključivo ćaknutim poklonicima tobož jedino zdrave hrane. Dobra i ukusna jela bez mesa, sastavljena od domaćih namirnica isključivo biljnog porijekla, nisu nikakva pomodna novost niti povlastica pripadnika posebnog režima prehrane. To su jela koja su jednako ukusna svima. Ne izazivaju za stolom podjele i žučne rasprave koje se uglavnom vrte oko gadnih tema koje će uništiti i najbolji apetit, a onog tko je pripremio jelo baciti u depresiju.
Odmetnički specijalci, recept:
Sastojci za oko 20 polpeta - 1 puna šalica a 2,5 dcl brašna od slanutka; pola te iste šalice vode; 2 žlice običnog, glatkog brašna; 1 žličica soli; pola praška za pecivo; 2 žlice soka limuna; 1 crveni batat prosječne veličine; pola žličice kima u prahu; oštra crvena paprika u prahu, dobar snop listova divlje mrkve (zajedno sa mladim peteljkama); ulje.
Prilog koji se dobro slaže sa ovim polpetama je pire od cvjetače i salata od krastavaca i rikule, te slatko - ljuti umak od rajčice.
Priprema - Važno! - Brašno slanutka se mora namočiti vodom najmanje dva sata prije pripreme jela, a tava sa uljem mora biti jako zagrijana prije početka prženja polpeta.
Batat treba oguliti i narezati na najmanje kockice koje možete izrezati a da se ne porežete. Na malo ulja začinjenog kimom i ljutom paprikom prepržiti te kockice uz miješanje da se sve oblože začinima, otprilike 5 - 6 minuta. Preručiti ih u kuhinjsku cjediljku da otkapa višak ulja i da se kockice ohlade.
U namočeno slanutkovo brašno umiješati glatko brašno pomiješano sa praškom za pecivo, sol i limunov sok, a zatim i ohlađene kockice batata i sitno narezano lišće mrkve.
Pomoću dvije žlice odvajati žličnjake i stavljati ih u jače zagrijano ulje, malo ih spljoštiti i nastaviti pržiti na umjerenoj temperaturi s jedne pa s druge strane dok ne dobiju lijepu smećkastu boju.
Ove polpete se mogu po istom receptu praviti i od bilo kojeg drugog povrća osim batata, a koje volite i imate u hladnjaku.