Ladonja, koprivič, fafarikula, kostela, košćela, fafarinka je veliko listopadno jako razgranato drvo sive kore, listova što liče koprivinim, i slatkim plodovima - crno smeđim bobicama što su vrlo popularne među klincima i pticama .
Plodovi se uobičajeno opisuju kao slatki i posebne ugodne arome. Postoje i ozbiljne studije, potkrijepljene opisom analize i rezultata, o visokoj nutritivnoj vrijednosti, ali.... Ali - kao to su sitni kuglasti plodovi veličine neuspjelog sitnog graška, tankog usplođa, sa velikom tvrdom košticom i tobož ih je teško sakupiti dovoljno za nešto ozbiljno iskoristivo jer su pojedinačni i na visokom stablu...
Otprilike kao da kažemo kako je maslinovo ulje zapravo nemoguće i neisplativo napraviti jer su plodovi masline mali, imaju veliku košticu i rastu na stablima..
Istina je da postoji više raznovrsnog slatkog voća nego uljarica. Ni trešnje ne bi bile previše zanimljive da nisu prvo proljetno voće. Valjda je tu kvaka zašto više ne obraćamo pažnju na fafarikule čim odrastemo.
I tako, fafarikula je neobrana, nema nikog da je bere...
Vitke tanke grančice kostele često su na dohvat ruke koliko god stablo bilo visoko. Za dobar kolač i napitak pride, dovoljno je sakupiti 2 šalice zrelih bobica. A zrele su već sada i ostati će na stablu do proljeća, osušiti će se, bura ili jugo će ih očerupati, ili - najmanja šteta, pojesti će ih ptice.
Izgovor da treba ostaviti pticama zimsku hranu nikako ne stoji. To su sentimentalne, patetične priče lijenčina i lezilebovića (lezilebedatejedem đir).
Fafarikula je moćno, visoko i snažno stablo, slon među kokošima naših krajeva uz more. Ako obiteljski čoporativno, oberemo sve dostupne plodove, pa čak i koristeći ljestve (ne preporučujem, odričem se odgovornosti za takav savjet), još uvijek nećemo obrati ni desetinu ptičje hrane. Ptice su u velikoj prednosti - lete.
Fafarikula nije nikakva rijetkost uz jadransku obalu. Zasijava se gdje god stigne zahvaljujući upravo sposobnosti ptica da lete i u letu probavljaju svoju hranu.
O sirupu od plodova fafarikule sam već pisala. To je jednostavan postupak kratkog kuhanja, još kraćeg miksanja sada mekanih i već napukle kožice tih zrelih bobica i zatim pasiranja da se odvoji mezga od koštica.
Jednostavniji način kako možemo iskoristiti te slatke plodove je mljevenje u mlincu za kavu. Prednost je što ćemo dobiti gustu pastu ne samo od usplođa, nego i sićušne jezgre koštica. Nedostatak je što ćemo morati odmah čistiti mlinac od ljepljivih ostataka, a dobivenu pastu ćemo morati razdvojiti na koristan dio i grubo samljevene čvrste dijelove koštica. Konzistencija paste je kao da imamo fini, mirisan eko pekmez pomiješan sa pijeskom.
Rješenje je miješanje sa tekućinom po izboru, pa zatim procjeđivanje.
Dobivena smjesa može poslužiti za sirup, liker, kolače i razne pekarske proizvode, sladoled (naravno), puding ili kremu, panakotu i još svašta.
Za početak i poticaj, najjednostavnije - kremasti, prilično zasitan, vrlo ugodan mliječni napitak - vruć ili ohlađen, zaslađen dodatno ili ne, sa dodanim začinima ili originalnim, pomalo karamelastim diskretnim mirisom fafarikula.
Fafarikulada
Sastojci - šaka zrelih bobica fafarikule; 3 dcl mlijeka.
Prema želji i ukusu dodati med, agavin sirup ili šećer, te prstohvat cimeta u prahu.
Najbolje - ništa.
Priprema - U mlincu za kavu samljeti plodove. Dobivenu gustu pastu prvo rastvoriti u malo mlijeka, a zatim dodati još mlijeka. Zakuhati do ključanja, kratko još kuhati uz miješanje da se rastvore eventualno postojeće grudice paste jer u prvoj fazi miješanja nismo imali strpljenja obaviti to kako treba, pa onda procijediti kroz cjedilo za čaj.