Većina je ljudi uvjerena da o hrastovima zna sve. Možda ne baš sve, ali ono najvažnije.
Za popuniti rupe u našem neznanju trebalo bi poveće istraživanje o ovom stablu i brojnim vrstama, a i objava bi bila toliko dugačka da ju nitko ne bi čitao.
Zato samo par zbilja jako važnih crtica koje se tiču teme - jestivosti žirova:
- za jelo sakupljamo zrele žirove (sada, zadnja prilika!) direktno sa stabla, ne one što popadaše na tlo. Većina tih što su do sada pali imaju u sebi crvića i on je prvi došao - mi moramo brati one druge;
- zreli žir ćemo prepoznati tako što se lako odvaja od kapice;
- svi hrastovi koji samoniklo rastu širom regije bivše nam države, pa čak i mnogo šire imaju jestive žirove;
- žir se tradicijski jeo stoljećima, posebno u vremenima gladi, t.j. kada bi žetva žitarica jako podbacila ili se zbog ratova ne bi ni sijale;
- najveća prepreka za korištenje žira u svakodnevnoj prehrani je velika količina tanina kojeg prvo treba ukloniti da bi žir bio jestiv;
To ne važi za močenje u čistom potoku ili u moru.
Druga, malo brža metoda je višekratno kratko kuhanje u većoj količini vode. Može se i kombinirati sa hladnom metodom. Hladna metoda daje ukusnije žirove, plodovi zadržavaju svoj jedinstven okus nakon odgorčavanja.
- odgorčavamo samo oljuštene žirove. Najlakši način ljuštenja je - zamrznuti plodove na jedan dan (može i duže, koliko god nas volja).
Prvo ih zarežemo kao što se radi sa kestenjem, zamrznemo, a onda im djelomično odmrznutima ljuštimo lako i vanjsku koru i unutarnju smeđu, tanku opnu. Ljuštenje ide lakše nego sa kestenjem, orasima, lješnjacima ili bademima...
- zavisi od našega plana za koje ćemo jelo upotrijebiti žir - ili ga ostavimo cijelog poput graha, ili ga usitnimo, pa je odgorčavanje nešto malo brže. Usitnjene odgorčene žirove možemo samljeti u kašu i viškove zalediti po obrocima, ili dehidrirati u dehidratoru ili pećnici, pa samljeti u brašno ili tostirati za naknadno mljevenje - za napitak poznat kao žir kafe.
Slijedi recept za zapečene paprike punjene žirom. Zaboravite okus onih naših tradicijskih punjenih paprika - ovo je posve novo, originalno jelo vrlo finog, no drugačijeg okusa.
Zapečene punjene paprike, recept
Sastojci: desetak manjih paprika; 3 - 4 kapule; 1,5 šalica odgorčenog žira cijeloga zrna; 1 - 2 mrkve; 2 - 3 režnja češnjaka, 2 - 3 žlice ajvara (blagi ajvar ili pomiješan sa oštrim); povrtni temeljac ako ga imamo, no može i 0,5 l obične vode; ulje za pirjanje kapule i premazivanje unutrašnjosti paprika; po želji šaka, dvije sitno narezane pancete; sol.
Priprema: paprike očistimo od sjemenki; kapulu narežemo na listiće, mrkvu na male kockice (ili ju naribamo), a češnjak protisnemo.
Kapulu pirjamo na ulju dok ne postane staklasta, dodamo joj ajvar i temeljac (ili vodu). Posolimo prema ukusu.
Paprikama nauljimo unutrašnjost i punimo ih malo posoljenom smjesom žira, mrkve i češnjaka.
Nauljimo i dno tepsije, složimo paprike i prelijemo ih onom pirjanom kapulom sa ajvarom i temeljcem. Najzad preko svega pospemo sitno narezanu pancetu - može i ne mora, ja moram.
Ako tepsija nema svoj poklopac, pokrijemo ju aluminijskom folijom.
Pečemo u pećnici zagrijanoj na 180°C otprilike 1 sat.