Tako često korišten i zloupotrebljavan stih, izvađen iz konteksta, o besmrtnosti vrtlara kojem u vrtu raste kadulja je školski primjer aksioma - tvrdnje koja se bez dokazivanja prihvaća kao istina.
U prilog silnoj ljekovitosti kadulje je i njeno botaničko ime - Salvia officinalis - salvia od salvare - spasiti, a officinalis u smislu - ljekovita.
Kadulja, Salvia officinalis na svom prirodnom staništu - jednom od otoka Kornata
Foto: Mirjana Galić Tomić
Jedan od naših narodnih naziva - kadulja, ukazuje na kađenje.
Eh, tu nastaje problem. Nisam sigurna odnosi li se to na drevno vjerovanje da dim zapaljene kadulje pročišćava prostor što od kojekakvih uzročnika bolesti tipa raznih virusa, ili se radi o čišćenju energetskog polja prostora od sile nečiste, zloduha i uroka.
Također drevna, no u vrijeme interneta još uvijek aktualna upotreba kadulje je u ljubavnoj magiji. .
Neki mračnjaci, što svima velikodušno žele dobro i nemaju cjenik nego daj što daš (isto velikodušno!), savjetuju da kroz list kadulje prošijemo vlas osobe koju želimo očarati, zatim taj list zakopamo ispod simpatijinog praga. Za vječnu ljubav, naravno.
Usput treba mrmljati neke recitacije iz Kabale. Nema objašnjenja kako iščupati vlas sa glave odabranoj osobi a da nam ne zamjeri već na početku magijskog rituala i sve uprskamo zbog njene bolne, a možda i ljutite reakcije.
A što ako on (ona) otvori vrata baš kada smo počeli bušiti mu (njoj) prag pred vratima mrmljajući stihove?!?
A ni pragovi nisu više što su nekad bili - posebno ne oni u velikim stambenim zgradama gdje nas mogu vidjeti brojni susjedi kroz špijunku na vratima na prvi zvuk akumulatorske bušilice...
Još neke činjenice o kadulji:
- to je medonosna biljka koju pčelice o-bo-ža-va-ju, a mi strastveno volimo med od kadulje.
- to je biljka što čuva onu šaku zemlje po krševitom kamenjaru naših otoka i bori se protiv erozije. Ovce ju ne diraju jer je jako gorka. Ili možda i ta najgluplja od svih životinja iz reda sisavaca zna da ako pojede kadulju, nestati će i ono malo druge ispaše...
- kadulja je samonikla, još uvijek nije zaštićena biljka, no neki berači biljnih čajeva nisu pametni kao ovce, pa nemilosrdno čupaju cijele biljke sa njihovih staništa.
- kadulja je divna začinska biljka za mnoga slatka i slana jela.
Recept koji slijedi je zapravo juha, no ništa neobično da ju nazovemo
Likarija, recept
Sastojci - 1 manja glavica kaula (karfiol, cvjetača), 1 kapula; 2 -3 režnja češnjaka; 1 čaša rahlo napunjena listova kadulje (ako raspolažete samo suhom, pola preporučene doze svježe); mješavina maslaca i ulja da pokrije dno teće; pola čaše vrhnja za kuhanje; 2 žlice ribanog parmezana (i kora parmezana što ju još niste bacili); 1 l vode; sol, papar i par kriški limuna.
Koru parmezana možemo dodavati u gotovo sve krem juhe na mliječnoj bazi radi punoće okusa. Prije serviranja ili miksanja, kora se izvadi.
Stanovnici uskog pojasa uz more su navikli čuvati te kore, uglavnom za ješku u vršama. (To je mamac za ribe u specijalnoj stajaćoj, potopnoj mrežastoj žičanoj ribolovnoj alatki najčešće srcolikog oblika)
Priprema - kaul razdvojiti na cvjetiće, korijen sitnije narezati (nema bacanja!), luk narezati na kockice, češnjak protisnuti, a kadulju sitno narezati.
Na zagrijanoj masnoći staklasto prepržiti kapulu, pa dodati kaul, češnjak, kadulju, parmezan i vodu.
Kuhati dok karfiol ne omekša.
Izvaditi poneki ljepši cvjetić kaula, koru parmezana ako je unutra, a ostalo štapnim mikserom kremasto samljeti.
Vratiti juhu da se ponovo zagrije, dodati sol i vrhnje za kuhanje, a vratiti i one cijele izdvojene cvjetiće.
Na kraju, kada je juha već u tanjurima, servirati na stolu mlinčić sa paprom i kriške limuna, pa demokratski dozvoliti da si svatko stavi u juhu što hoće - svježe mljeveni papar ili sok limuna, a može i oboje.