Meteorolozi uporno ponavljaju da je sa sušama i ljetom konačno ubrzo gotovo. Navodno nas čeka ozbiljno zahlađenje, snijeg u sretnijim područjima, a kiša pa bura uz obalu.
Pripremimo se.
Ako se prognoza baš i ne ostvari u tako drastičnom obliku, kad - tad će ipak zahladiti...
Krajnji je čas za prikupiti dovoljno listova kupine za prave zimske radosti koje ne uključuju lopatu za snijeg, niti spašavanje brodica što su ih vikendaši šlampavo usidrili u portu, pa otišli...
Čajne samonikle biljke koje sakupljamo u prirodi za napitak teško je razdvojiti kao posebnu grupu od začinskih ili ljekovitih biljaka namijenjenih liječenju. Često se radi o istoj biljci, no stvar je doziranja i načina pripreme, te učestalosti upotrebe. Većina čajnih biljaka pripada porodici ružovki i usnaticama. U tu svrhu koristimo listove, cvjetove, plodove, a ponekad i korijen. U grupu čajnih biljaka spadaju sve one biljke koje sakupljamo za napitak.
To su na pr. listovi maline, kupine ili jagode koji se prvo fermentiraju, zatim osuše, pa čuvaju u ambalaži koja ih štiti od vlage i svjetla.
Priprema napitka je jednostavna – fermentirano lišće se samo prelije kipućom vodom, pusti desetak minuta na miru, procijedi i zasladi, već prema ukusu.
Fermentiranje listova kupine, recept
Fermentaciju provodimo tako da izabrane listove (samo jedne vrste biljke), danas je riječ o listovima kupine, prvo pustimo jedan dan da se malo prosuše, zapravo samo uvenu. Tu bi dehidrator uvelike olakšao i skratio vrijeme pripreme, no može se i bez njega. Uvelo lišće složimo na vlažnu kuhinjsku krpu, prekrijemo drugom, također vlažnom i sve zajedno uvijemo. Sloj listova ne smije biti previše debeo, no nije ekonomično ni takav višednevni proces organizirati sa samo malo listova.
Povremeno treba poprskati vodom uvijene krpe, da se ne osuše, Držati na toplom, ali ne na suncu niti baš kraj peći.
Nakon tri do četiri dana, fermentacija je gotova . Sada treba fermentirane listove dobro osušiti na prozračnom mjestu u hladovini bez vjetra ili propuha i suhe spremiti.
Kupinu nema smisla ponovo opisivati. Uglavnom ju poznajemo zbog plodova, finih zbirnih boba do kojih i nije baš lako doći zbog trnovitog grma. Manje zapažamo perasto složene, s naličja bodljikave, listove.
Napitak od svježih listova kupine nije ni mirisan ni bogznakako privlačan. Ljeti je prevelika konkurencija drugih čajnih biljaka.
Srećom, mnoge vrste kupina su zimzelene i upravo sada, u jesen, imaju obnovljene, zdrave listove.
Okus i miris čaja od fermentiranih listova kupine je vrlo blizak okusu nekih pravih crnih čajeva, a ispijanje većih količina ne izaziva ni živčanost niti nesanicu.
Prava prilika za fetive čajoljupce.
Mi ostali, što se tek povremeno sjetimo čaja, posebno u zimskim prigodama kada zapuše hladna bura ili ako imate sreće pa živite tamo gdje će slijedeći tjedan pasti snijeg, mi možemo otići i korak dalje.
Slijedi recept za napitak obično rezerviran za blagdanski ugođaj, no zapravo je još prikladniji kada se trebamo ugrijati nakon pravljenja snjegovića, lopatanja snijega pred ulazom ili spašavanja barke što ju je bura otkinula sa veza.
Napomena - ovo se pije poslije, a ne prije navedenih aktivnosti!
Punč, recept
Sastojci - 1 čaša crnoga vina; 1 čaša čaja od fermentiranog kupinovog lišća; pola čaše ruma; pola čaše šećera; malo kore cimeta, naranče i limuna, te 1 - 2 klinčića.
Priprema - Kipućom vodom preliti 1 punu žlicu "čaja" od kupine i poklopljeno ostaviti dok pripremamo sve ostalo.
Oguliti par trakica kore naranče i limuna, pa staviti u posudu sa vinom Dodati cimet i klinčić, sav šećer i zagrijavati do ključanja, odnosno dok se sav šećer posve ne rastopi.
Obje tekućine, vruće kuhano vino i još uvijek vruć čaj treba procijediti u bokal za serviranje, pa dodati rum.
Punč se pije vruć, pa bokal treba držati na grijaču sve dok se ne isprazni.
Punč se može i podgrijati a da ne izgubi na kvaliteti.
Slijedeći put, kada napravimo veću količinu punča nego što nam treba za generalnu probu, možemo ga i sačuvati u dobro zatvorernoj boci do slijedeće prilike kada peć nije dovoljna da zagrijemo dušu i tijelo.
Sažmi