Riga, Diplotaxis tenuifolia – Ajme!
Neke biljke ulažu svu energiju u to da budu nježne, blage i svima drage. Riga nije jedna od njih.
Ona je botanički ekvivalent osobe koja na obiteljskom ručku kaže ono što svi misle, a nitko se ne usudi izgovoriti.
Malo tko zna da njezin ljuti okus nije tu da nama začini salatu. To je kemijsko oružje protiv biljojeda. Kad oštetimo list, oslobađaju se spojevi slični onima u gorušici, hrenu i wasabiju. Drugim riječima, riga je cijelo vrijeme uvjerena da je opasna. Mi smo prema njenim mjerilima samo dovoljno čudni da nam se to sviđa. Za razliku od mnogih lisnatih povrtnica koje se s prvim ozbiljnim ljetom odluče na prijevremenu mirovinu, divlja riga nastavlja rasti, cvjetati i tjerati nove listove. Tvrdoglava je, višegodišnja i potpuno ravnodušna prema vrtlarovim očekivanjima. Ako ju posijemo u vrtu nećemo je se više lako liberati – zelena je i jestiva kroz sva godišnja doba. Naravno, to se odnosi na vrtove uz obalu – riga je tu doma.
Toliko je doma da nije nikakvo čudo i da se pojavi sama od sebe, zasijana tko zna kako – možda je pomogao vjetar, možda ptice, možda mravi, a ona glumi korov. Danas kombinacija koja je izazvala uzdah:
Ajme!, recept
Sastojci: domaći sir za gril; puno svježe rige; maslinovo ulje; crne masline iz slanice; sol, papar, sirup od nara i par cvjetića za dekoraciju.
Priprema: sir prepečemo na gril tavi, pa dalje samo slažemo sve na tanjur.
Neophodno je prilično samokontrole da se jelo fotografira prije nego nestane.

