Preskoči na glavni sadržaj

Roza papar, Schinus molle, terebinthifolia -Sos od papra


Roza papar je još jedan invazivni uljez, uglavnom ograničen na Mediteran. Zbog iznimno lakog razmnožavanja i širenja, u Floridi na primjer je čak i zabranjen. Kod nas je manje poznat. Kulinarski specijalci mediteranske kuhinje ga odavno koriste kao začin. Kod nas se prodaje u specijaliziranim trgovinama i malo tko ga povezuje sa zimzelenim ukrasnim drvetom viseće krošnje okićene crvenim bobicama na jesen.
Porijeklom je iz Srednje i Južne Amerike, tamo negdje oko Perua, Čilea, Brazila i Argentine. Ne spada u Piperaceae, što bi mi onako zdravo razumski rekli biberače. Ipak, zbog ljutog alkaloida piperina kojim se diči svaki pošteni papar u svojim bobicama, roza papar je proglašen paprom i tako se i koristi. Česti naziv je i brazilski ili slatki papar. Nije zapravo sladak, samo je manje oštar od crnoga papra. Vrlo je aromatičan. Miris ovog začina je toliko karakterističan da ga je nemoguće opisati. Malo je smolast, donekle cvjetni, mošusni i lako ga je zamisliti jednako u nekoj finoj čokoladnoj torti kao i uz povrće, meso, ribu ili perad.
U njegovoj domovini, roza papar je jako poznata ljekovita biljka, a kao začin se koristi osim gore navedenog i u proizvodnji alkoholnih pića i voćnih sirupa.
Ako ga imate pred kućom, ali ste bobice kupili preko interneta i skupo ih platili zajedno sa troškovima transporta, treba jako paziti kako ga skladištite. Treba ga čuvati onako cijelog, u zrnu - ne mljevenog u prah. Uostalom, tako bi trebalo postupati sa svakim paprom. U suprotnom, ovi začini brzo gube aromu. Ne dajte se zavarati kulinarskim autoritetima i slijepo slijediti recepte u kojima piše da se papar kuha, posebno ne samljeven u prah. Istina, pravi poznavatelj se neće ni brukati takvim savjetom.
Ako zbog okusa jela želimo skuhati papar, to treba učiniti sa cijelim zrnima ili samo grubo napuknutim. Time dobrim dijelom gubimo miris, ostaje samo okus. Najbolje je ipak svježe samljeveni papar posuti po već gotovom jelu.

Sos od papra, recept
Sastojci - 1 kapula: 1 - 2 žlice ulja; 2 režnja svježe protisnutog češnjaka; 1 žlica senfa; pola čajne žličice soli; pola žličice svježe mljevenog crnog papra; 3 žlice grubo mljevenog roza papra; 1,5 - 2 dcl vrhnja za kuhanje.



Priprema - sitno narezanu kapulu zažutiti na ulju, pa dodati malo vode i pirjati dok kapula posve ne omekša, tako da se može gnječiti. Čim voda posve ispari, dodajemo sve ostale sastojke i još vrlo kratko kuhamo, samo da proključa i malo se zgusne.

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...