Preskoči na glavni sadržaj

Vlasac, Allium schoenoprasum - Juha od tri luka i tri krumpira

 
















Vlasac u cvatu
Foto: Željka Rafaj

Tko misli da vlasac raste samo u vrtu, očito se nije dovoljno dugo motao po planinama.
Ako ga usred ljeta tražite na užarenom kamenjaru, tamo između motara i pješčanih plaža uz more prepunih ručnika, vratit ćete se prazne košare i puni uvjerenja da sam vas slagala.
U prirodi ga nije teško prepoznati – sitni, šuplji listovi rastu iz busena, a kad ih protrljaš među prstima, zamirišu na luk bez ikakvog okolišanja. Latinski Allium schoenoprasum doslovno znači "luk sličan situ", a Nijemci ga zovu Schnittlauch – "rezani luk", jer ga je najbolje šišati, a ne čupati. Englez će reći chives, Francuz ciboulette, a gladan planinar samo će reći: "E, ovo će završiti u omletu!"

Usred ljeta tražite ga na svježijim planinskim staništima, uz izvore, potoke ili na vlažnijim livadama gdje sunce nije sve spalilo. Tamo često izgleda kao da ga nitko nije obavijestio da je srpanj. Prepoznatljiv je ovih dana i po lijepim kuglastim ljubičastim cvatovima kako se i priliči luku iz roda Allium. Naravno, ne zaboravimo miris, jer luk koji ne miriši na luk uopće nije luk i nije mu mjesto na našem tanjuru.
Bere se malo po malo, uvijek ostavljajući busenu dovoljno listova da nastavi rasti, jer dobar berač misli i na sljedeći izlet.
Zbog nježne arome koja se znatno izgubi termičkom obradom, najbolje ga je jesti svježeg. Pospite njime juhu, krumpir, salatu, kajganu ili svježi sir i sve će odjednom zvučati kao ručak, a ne improvizacija.
Manje pametna upotreba? Kuhati ga pola sata. Vlasac nije tvrdoglav – čim ga predugo zagrijete, miris i okus spakiraju kufere i odu svojim putem. Zato ga dodajte na kraju i pustite da odradi ono što najbolje zna: neka jelo zamiriši na ljeto, livadu i još jedan dobar razlog da se sutra opet krene u prirodu.
Slijedi recept za juhu koja prija i ljeti jer se ne mora jesti vruća, a može biti i lagani cjeloviti obrok, ne samo nešto poslije čega tražimo po frižideru što ima za pojesti.
Juha od tri luka i tri krumpira, recept
Sastojci: 3/4 šalice sitno nasjeckanih listova vlasca; 1 kapula; 3 češnja češnjaka; 3 manja krumpira; 3 žlice jogurta (može vrhnje za kuhanje); mješavina maslaca i ulja za pirjanje; 8 dcl vode; sol i papar.

Priprema; kapulu narežemo malo krupnije, češnjak samo oljuštimo, a krumpir narežemo ma kockice kao za krumpir-pire.
Ovo narezano povrće pirjamo na masnoći samo dok lijepo ne zamiriši, nalijemo vodom i pustimo krčkati dok posve ne omekša.
Sada u tu polujuhu stavimo jogurt (ili vrhnje) da se malo rashladi, dodamo i veći dio nasjeckanog vlasca, pa sve u blenderu kremasto sameljemo.
Začinimo solju i tko voli mljevenim paprom, pa pospemo ostatkom usitnjenog vlasca.
Serviramo sa poširanim jajetom.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...