Naziv vrijesak za mirisnu, začinsku i čajnu biljku Satureja montana zbunjuje mnoge zbog imenjaka u narodnom nazivlju - vrijeska iz porodice Ericaceae, Calluma vulgaris, samonikle grmolike trajnice zvonolikih cvjetića što ju često sadimo po ukrasnim vrtovima.
Ove dvije biljke nisu u rodu i upotreba im je jako različita.
Skraćeno i možda češće, Satureja montanu nazivamo i vris, vrisak, kameni vrijesak, ali i onaj drugi, ukrasni, nejestivi vrijesak ima također još par narodnih naziva; erika, vrijes, vrišt...
Slika: Vrijesak, Satureja montana s pogledom na kanjon Zrmanje
Iz riječi vrišt je nastala i riječ vriština, tako česta u engleskim romanima za mirisne livade, široka travnata, slabo plodna područja kojima dominira erika.
Naš vrijesak, vrisak, mirisna niska grmolika, jestiva trajnica dominira suhim, pretežno kamenitim, vapnenastim staništima. Od ušća Zrmanje, pa uz obronke Južnog Velebita, sve do Tulovih greda, vrisak učestalo pokriva obje strane Majstorske ceste. Ima još jedna cesta gotovo paralelna sa Majstorskom - staza Winetou-a. To je staza iz filma o Winotou, snimljenog 1963. ali još uvijek popularnog naročito među Njemcima, poklonicima Karl May-evog bestselera o avanturama i prijateljstvu mladog poglavice Apača i jednog Njemca. Opće je poznato da maštoviti pisac Karl May u životu nije vidio Ameriku a ni krajolik Divljeg Zapada, ni Indijance, a lako moguće niti konja izbliza...
Slika: Indijansko selo i filmsko mučenje zarobljenika na istoj lokaciji.
Ne vidi se vrijesak, samo se čuje vrisak glumaca...Krajolici Zrmanje, Vranskog jezera i Južnog Velebita su uvjerljivije lokacije prebivališta Apača od bilo kojeg vesterna.
Ako pogledate taj film, najčešće snimljena niska biljna vrsta je vrijesak, vrisak, Satureja montana. Onom drugom vrijesku, vrištu, Calluma vulgaris ni traga. Nije dovoljno divlji..,
Vrijesak o kojem je riječ u današnjem receptu je idealan začin uz sva jela sa pomidorima, što bismo rekli paradajzom, jer riječ rajčica ne razumije naš prodavač u dućanu.
Kao i mnoge druge začinske biljke, vrijesak jako dobro podnosi sušenje, dobro sačuva intenzivan miris i malo ljutkast okus. Treba ga sušiti u hladovini, bez vjetra ili propuha. Jednostavno zato što je lagan, pa bi ga vjetar raznio, Inače mu vjetar uopće ne škodi.
Sada je vrijeme cvatnje te dragocjene biljke i krajnji čas da je sakupimo za začin i zimske mirisne čajeve.
Pizza - vrisak sa staze Apača, recept
Sastojci za 3 manje pizze promjera 30 cm:
- Tijesto koje vam najbolje uspijeva od pola kilograma brašna.
- Nadjev - rahlo napunjena čaša vrijeska, 3 - 4 veća pomidora; pola čaše maslinovog ulja; 1 čaša sitnih kockica pancete (na dimu sušena mesnata slanina); 2 čaše naribanog sira gaude;
Priprema - tijesto podijeliti na 3 dijela, razvaljati ih u 3 tanka koluta veličine tepsija, položiti svakog u po malo nauljenu i pobrašnjenu tepsiju, pa svaki kolut premazati maslinovim uljem i posuti smrvljenim suhim listićima vrijeska. Ne škrtariti!
Preko vrijeska i pancete treba rasporediti vrlo tanko narezane kolute pomidora i najzad sve pokriti naribanim sirom.
Poneka crna maslina na kraju također nije na odmet.
Peći u zagrijanoj pećnici na 200°C, 18 minuta.
Preko pečene, samo malo ohlađene pizze posuti narezanu rigu, ako se ima.
Ima se, može se