Divlja, morska blitva (Beta maritima) je zeljasta trajnica, slasno zeleno lisnato divlje povrće sa kojim stručnjaci nisu baš posve načisto. Prvo je svrstana u porodicu lobodnjača (Chenopodiaceae), a od nekog vremena joj se priznaje pripadnost štirovima, familiji Amarantaceae.
Ne spominje se kao halofit, to su biljke ovisne o slanim staništima.
Na fotografiji je samonikla blitva na svom prirodnom staništu:
Foto: Mirjana Galić Tomić
Obalno stanovništvo nema nikakvih dilema oko ove biljke, još iz doba prije pismenosti.
Divlja blitva raste isključivo duž morske obale i po otocima. Voli mrvu plodnije tlo, pa ne roni po škrapama kao motar, nego bira šljunkovite terene sa barem malo plodnoga tla. Istina da prosječnom poljoprivredniku nije jasno gdje je tu nasred divlje plaže plodno tlo, ali blitva zna i to je dovoljno.
Blitva je biljka zimske vegetacije - pojavi se blistava i zelena sredinom jeseni, cijelu zimu je sočna i porculanski hrskava, da bi u kasno proljeće, nakon neuglednog cvjetanja i izduživanja u sočnu, debelu, razgranatu stabljiku povukla se u tlo pred opako suhim i vrućim ljetom.
I tako ponovo, ciklus koji traje i poznat je obalnom stanovništvu davno prije nego je Odisej galebario po jadranskoj obali.
Divlja blitva je nezamjenjiva. Niti ju može zamijeniti koja uzgojena lisnata povrćka, niti se možemo zabuniti u prepoznavanju i zamijeniti ju nečim škodljivim ili ne. U ranoj, jesenskoj fazi izbija iz tla u vidu malo rasčupane rozete, busena uspravnog srca, a i listovi su blago izduženo srcoliki, cijeloga slabo i široko valovitog oboda, zaobljenog, ponekad šiljastog vrha... Široka plojka lista je tamnozelena, malo onako nagrišpana, grbava, a kratka relativno široka peteljka lista (kraća od plojke) može biti i malo crvenkasta. Peteljka je puno kraća nego kod onih ljudskom rukom i gramzljivom glupošću "popravljenih" sortnih vrsta.
Tekstura listova je porculansko kožasta i sjajna...
Naličje lista je tek malo svjetlije i bolje se vidi nervatura. Oni kasniji listovi, tijekom zime pa u proljeće se drže stabljike i kako se ona razvija prema cvatnji, tako su listovi izduženiji i šiljastiji.
Kuhanjem ova blitva ne mijenja boju, ostaje lijepo tamnozelena, a kako je skoro neutralnog okusa i nema izražen miris, jako je dobra i kao bojilo finih kolača.
Svi oni što jedu samo sorte uzgojenih blitvi dobro znaju da kuhinja nema baš ugodan miris kada se kuha ta vrtna blitva. To je jedan od razloga zašto je jako teško vratiti se uzgojenom povrću nakon što kušamo divlje.
Naličje lista je tek malo svjetlije i bolje se vidi nervatura. Oni kasniji listovi, tijekom zime pa u proljeće se drže stabljike i kako se ona razvija prema cvatnji, tako su listovi izduženiji i šiljastiji.
Kuhanjem ova blitva ne mijenja boju, ostaje lijepo tamnozelena, a kako je skoro neutralnog okusa i nema izražen miris, jako je dobra i kao bojilo finih kolača.
Svi oni što jedu samo sorte uzgojenih blitvi dobro znaju da kuhinja nema baš ugodan miris kada se kuha ta vrtna blitva. To je jedan od razloga zašto je jako teško vratiti se uzgojenom povrću nakon što kušamo divlje.
