Botanička familija broćevke, odnosno Rubiaceae obuhvaća oko 400 rodova s približno 5000 što zeljastih, što drvenastih vrsta... Mnoge su jestive dok su mlade, a plodovi im mogu poslužiti za napitak. Većina broćevki ipak nastanjuje tropski pojas. Jedna od tih, svjetski poznata je - Coffea arabica L. , mi bi rekli jednostavno kava, a druga vrlo poznata tropska broćevka je kininovac, Cinchona succirubra Pav. - o njoj mi više ne pričamo puno. Srećom.
Kod nas uglavnom rastu samo zeljaste broćevke i za nevješto oko - međusobno su prilično slične - četverobridasta stabljika što malo puzi, malo se uzdiže, izduženo ovalni listići s vrhom na špic na kojem se obično nalazi mala bodlja, a složeni su u pršljenove duž stabljike koja je više ili manje prekrivena oštrim dlačicama kao i naličje listića. Sve te naše broćevke imaju sitne cvjetiće svjetlijih boja - od žute do mliječno prljavo bijele.
Među najpoznatijim našim broćevkama je ivanjsko cvijeće, Galium verum, zatim lazarkinja, Asperula odorata i najzad - ljepljiva broćika koja je najpoznatija u tanjuru, odnosno u ZdravojTravi.
Po običaju, neću o ljekovitosti broćevki i upotrebi u narodnoj medicini. Tom se temom bave neke druge, više ili manje stručne ili sumnjive stranice.
Najjestivija naša broćevka je krpiguz, prilipak, broćac, divlji broć, prilipača, krpelj, prikrp, hvatavac, pupčac, lepuša, odnosno Galium aparine - da cijeli svijet razumije.
Ovaj dio stručnog naziva "galium" potječe iz grčkog jezika i znači mlijeko. To je nepravda, jer je nekada za sirištenje, zgrušavanje mlijeka za posebne vrste sira zapravo korištena druga, slična, već spomenuta biljka - ivanjsko cvijeće, odnosno "prava" broćika, Galium verum. Naša prilipača nema sposobnost grušanja kazeina .
Vrijednost ljepljive broćike je njezina jestivost, iskoristivost u funkcionalnoj, što bi rekli zdravoj hrani. Ima ih puno koji takvu hranu bez mnogo razmišljanja nazivaju ljekovitom