Preskoči na glavni sadržaj

Poriluk, Allium ampeloprasum, opis

 

Allium ampeloprasum, samonikli poriluk (biser luk, pasji luk, purić,divlji luk) kojim obiluje cijeli Mediteran, bio je sastavni dio gotovo svakog antičkog recepta - kao danas kapula. Nije to bilo samo radi okusa, već su Egipćani, Grci pa najzad i Rimljani znali za njegovo blagotvorno djelovanje na probavni i urinarni trakt, te preventivno djelovanje na mnoge bolesti. To je biljka čija vegetacijska sezona počinje na jesen i završava slijedeće godine u ljeto. U najmlađoj fazi rasta ga i nije baš lako uočiti. Gotovo da se ne razlikuje od trave.







Poriluk, Allium ampeloprasum voli blizinu mora, siromašno kamenito tlo i osunčane terene.


Foto: Mirjana Galić Tomić





Kasnije, sazrijevanjem, počne više ličiti na vrtni poriluk, no za razliku od njega, ne dostigne nikada njegovu širinu i težinu. Dužina listova samoniklog poriluka zna biti i do 1 m, ali su savitljivi, mekani i uski pa se često znaju i kovrčati, a redovito su polegli. Poriluk je dvogodišnja biljka i cvate tek drugu godinu. Cvat je ljubičasta rahla kugla, a sjemenke sitna crna zrnca što nošena vjetrom sa mora i trudom vrijednih mrava znaju klijati i daleko od matične biljke. Podzemna lukovica od rane mladosti neprekidno producira male bočne, okrugle lučice bijele poput bisera, Svaka ta lučica je sposobna odvojiti se potpuno i pustiti vlastiti korijen, pa gotovo nikada ne nailazimo na soliternu biljku samoniklog poriluka. Redovito su to čitavi buseni, ponekad i čupavi zeleni tepih.



Listovi samoniklog poriluka su dugi, elastični i imaju jasno ucrtan žlijeb
Foto: Mirjana Galić Tomić


Svi dijelovi poriluka su jestivi i mirišu jednako, nešto između mirisa češnjaka i kapule – ti mali okrugli biseri, lukovica, listovi, mlada cvjetna stapka prije nego se razvije cvat i sam cvat i nezreli plodovi.
Rimljani igraju posebnu ulogu u povijesti poriluka. Izgleda da im je bilo jako stalo do domaće spize, pa su mnoge jestive biljke nosili sa sobom u osvajačke pohode i natjerali pobijeđene da ih dobrovoljno sade.
Poriluk je simbol nepobjedivosti. Postoji više legendi koje tumače zašto ga je Wales uzeo za svoj zaštitni znak. Ima tu svašta, neke su uvjerljive, neke manje... No, mene je posebno impresionirao običaj kićenja muških šešira porilukom. Nije lako to ni napisati i ostati ozbiljna! Nije da to nije lijepa biljka, no miris koji širi ukrašena grupa velških muškaraca sigurno je za pamćenje.
Poriluk je u povijesti trajno zapisan i kao omiljeno, svakodnevno jelo zloglasnog rimskog cara Nerona. Ne samo da ga je svakodnevno jeo, čak je uveo i obavezu podanicima da i oni najmanje jednom mjesečno jedu poriluk. Vjerovao je u moćni utjecaj poriluka na lijep glas i očito mu je bilo stalo da i cijela imperija milozvučno bigliše.
Danas mu se povjesničari rugaju, no možda je ipak imao pravo. Poznato je da naši susjedi, potomci Rimljana, lijepo pjevaju.
Na stranu to što je car jako volio i vatru. Ne znamo pouzdano da li je istina kako je on zapalio Rim ne bi li njegova pjesma uz pucketanje požara i različite tonove krikova zapaljenih Rimljana zvučala dramatičnije.
Poznato je također, da djeca ne jedu baš rado ovo povrće. Možda ih motivira priča o Neronu. To ne znači da im treba ispričati baš sve prije nego razviju kritičko mišljenje. I dalje se treba držati pravila da se mala djeca ne smiju igrati šibicama. Ručali, ne ručali.

Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više