Preskoči na glavni sadržaj

Barbaroža, Pelargonium graveolans, radens - Sladoled barbaroža

 

Barbaroža, rozetla,cukarin, njemačka pelargonija, tzv geranium je biljka iz velike porodice Geraniaceae koja obuhvaća preko 200 vrsta. Kada se spomene pelargonija, većina ljudi prvo pomisli na đirane, muškatle, ukrasne otporne biljke koje najčešće držimo u pitarima. Popularnost đirana je nešto opala i sada se više smatra starinskim cvijetom koji je nekada krasio gotovo svaki prozor kamenih kuća Dalmacije. Nekad u pitaru, nekada u starom, probužanom kuhinjskom loncu...
Barbaroža je mirisni nešto dalji rođak đirana. Mirisna pelargonija, naročito ona sa mirisom limuna, je gotovo zaboravljena kao neizostavni aromatik slatke zimnice, različitih kolača i riže na mlijeku. Postoje hibridi mirisne pelargonije u velikom spektru ugodnih mirisa... Barbaroža nije samonikla biljka naših krajeva. Vuče porijeklo iz Južne Afrike. Ipak, od 17 stoljeća do danas, vrlo se uspješno prilagodila mediteranskoj klimi i vrlo je čest mirisni ukras priobalnih vrtova i okućnica. Rijetko ju možemo naći u slobodnoj prirodi jer nije invazivna, a i njena upotreba u kulinarstvu i narodnoj medicini je potisnuta "modernijim" biljkama i dostupnijim začinima. 


Đirani, Pelargonium zonale - starinske ukrasne, nejestive  biljke okućnica priobalja (i većine prozora). Đirani su nejestivi rođaci barbarože


Barbaroža se lako razmnožava reznicama. Reznicama se jednako uspješno "prima" kao i pelceri đirana, Pelargonije zonales. Rozetla, barbaroža je grmolika trajnica blijedo lila cvjetića i jako izrezbarenih, limunasto mirisnih listova čipkastog oboda, koja u našem priobalnom podneblju bez problema preživljava vani. Voli blagu polusjenu i umjereno vlažno do suho, ocjedito tlo.
U neka stara vremena bio je vrlo popularan biskvitni kolač sa listovima barbarože. Dno škrovade (tepsije) bi se obložilo listovima i preko toga izlilo biskvitno tijesto. Pečeni kolač bi se preokrenuo, listovi maknuli, a aromatizirani biskvit se dalje obrađivao (ili ne) već prema kreativnosti i mogućnostima. Barbarožu sam uvrstila u ZdravuTravu ne bih li njezinu kulinarsku upotrebu otkinula zaboravu. Meni je barbaroža i dalje bolji aromatik nego i jedna mirisna ampulica iz trgovine. Ne samo da znam porijeklo mirisa moje slastice, barbaroža zaista i miriši fantastično. 



Barbaroža sladoled, recept 
Sastojci:  500 ml mlijeka; 7 - 8 listova barbarože; 1 čajna žličica guar gume*; pola šalice šećera*, 1 vanilin šećer; 1 šalica vrhnja za šlag. 
Priprema - Zagrijati mlijeko skoro do ključanja, izmaknuti sa vatre i preliti listove barbarože. Ostaviti poklopljeno dvadesetak minuta do pola sata. Pomiješati šećer, vanilin šećer i guar gumu, naliti sa malo mlijeka i dobro promiješati da ne bude grudica. Aromatizirano mlijeko procijediti, barbarožu baciti, pa umiješati rastvor šećera i guar gume. 
Kuhati potiho na umjerenoj temperaturi dok se masa ne zgusne poput pudinga. Izmaknuti sa vatre, pokriti prozirnom folijom da se ne stvara kožica i ostaviti da se posve ohladi. Prvo na sobnu temperaturu, a onda još i u hladnjaku. U hladnu masu umiješati vrhnje za šlag i tući mikserom 5 - 6 minuta. Uliti u prikladnu posudu koja ima poklopac i staviti u ledenicu na par sati. *Guar guma je biljni zgušnjivač, može se jednako uspješno upotrijebiti želatina ili škrobno brašno (Gustin). Doziranje i način primjene prema uputama proizvođača.*Šećer se može zamijeniti brezinim šećerom, no tada uzeti upola manju količinu.
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više