Preskoči na glavni sadržaj

Barbaroža, Pelargonium radens - Barbaroža biskvitni kolač


Mirisna pelargonija, rozetla, Pelargonium radens je relikt iz vremena krinolina, arboretuma što su okruživali ljetnikovce, dvorce i crkvene posjede.
Ta je biljka nekada sađena uz staze tih arboretuma i svrha joj je bila da raskošno odjevene prolaznice leptirastim dodirom svojih suknji izazovu biljku da ispusti romantični miris.
U crkvenim posjedima nije bilo često krinolina, no svećeničke duge halje su ih vrlo efikasno zamjenjivale.
Uz jadransku obalu je jedan od najčešćih naziva za mirisnu pelargoniju - barbaroža. To je mačo oblik davnog naziva arba roža (arboretum ruža) - arba je postalo barba u višestoljetnoj igri gluhih telefona.
To je uspravan, mekan ili poludrvenast grm jako izrezbarenih svijetlo zelenih listova što na najmanji dodir, lahor ili zalijevanje ispuštaju miris koji istovremeno podsjeća na limun, ružu, zrele jabuke i primjesu mente. Ne mirišu sve jednako. Uglavnom jedan od tih mirisa prevladava.
Ova mirisna pelargonija je zapravo biljka iz botaničke obitelji geraniuma porijeklom iz južne Afrike, no Evropljani su se njome zabavljali stoljećima. Nizozemski botaničar se proslavio hibridom snažnog limunastog mirisa.
Nekada se slava postizala na posve drugačije načine nego danas...
Štošta se promijenilo. Većina je arboretuma obalnih ljetnikovaca pretvorena u velebna parkarilašta, ljetnikovci u apartmane, nestale su krinoline i dame uglavnom šetaju u toplesima, arba roža se naziva barbaroža...
Jedino su svećeničke halje i crkveni posjedi i dalje isti kao u vrijeme kada je mirisna pelargonija prvi puta donesena iz Afrike.
Mirisna pelargonija nije više tako česta biljka. Najbolje uspijeva po osunčanim kutcima priobalnih dvorišta. Što ju više zanemarujete, to ona više luduje u svojoj grmolikoj, mirisnoj raskoši.
Ne podnosi dobro kontinentalnu klimu, pa u unutrašnjosti mora biti u pitarima koji se zimi unose u kuću.

Barbaroža biskvitni kolač

Sastojci - desetak podjednakih listova mirisne pelargonije; 200 gr brašna + pola praška za pecivo; 100 gr maslaca; 1 dcl mlijeka; 4 jaja (odvojiti bjelanjak); prstohvat soli; 150 gr šećera; 1 žličica ružine vodice; kora limuna; po želji suhe grožđice .
Ukoliko nemate ružinu vodicu, može se u kolač staviti ekstrakt vanilije.

Priprema - Sve prirediti da bude na dohvat ruke, a pećnicu uključiti da se zagrijava na 180°C.
Otopiti maslac u mlijeku.
Oblik za kolač premazati maslacem i posložiti po dnu polovinu listova pelargonije.
Odvojiti bjelanjke i sa malo soli istući u čvrsti snijeg.
Žumanjke pjenasto smiksati sa šećerom, pa dodati maslac i mlijeko, arome i brašno pomiješano sa praškom za pecivo.
Dobro promiješati i na kraju ručno umiješati snijeg od bjelanjaka.
Pola smjese preliti preko poslaganih listova u tepsiji, poslagati novi sloj listova i preliti ostatkom smjese.
Peći oko 40 - 45 minuta. Izvaditi kolač iz lima i ostaviti da se hladi.

Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više