Za recept koji slijedi biti će dobar bilo koji domaći sirup prirodno obojen antocijanima. Recimo, sirup od zovinih bobica (Sambucus nigra), možda od tamnih, zrelih trnjina (Prunus spinosa), egzotičan sirup od plodova lopatičastog kaktusa (Opuntia ficus indica), izvrsno će poslužiti i sirup od mirtinih bobica (Mirthus communis), rašeljke (Prunus mahaleb)...
Antocijani su one tajanstvene prirodne purpuno do tamno plave biljne boje o čijoj funkciji u našoj fiziologiji točno znaju samo malobrojni, ali i potpuni laici, poklonici teorija o zdravoj prehrani, silno vole isticati dobrobiti njene konzumacije. 
U ovom slučaju, antocijani imaju estetsku ulogu. Društveno prihvaćene, umjerene količine i razumna učestalost konzumacije ratluka neće bogznakako utjecati na naše zdravlje, ali užitak u okusu, mirisu i boji te slastice uz šalicu kave u ugodnoj atmosferi i prijatnom društvu sasvim sigurno hoće.
To su aspekti konzumacije slastica koje ti silni teoretičari zdrave hrane vrlo često ignoriraju, pa se oštro obrušavaju na šećer i škrob u svojoj nemoći da preobrate i prosvijetle mase.
Rahat lokum je porijeklom turska slastica, no cijeli ju Balkan i te kako dobro poznaje.
Ima više dobrih recepata za ratluk, no većina zahtijeva malo veću vještinu pravljenja šećernog sirupa do optimalne gustoće. Izabrala sam najjednostavniji recept koji daje izvrstan rezultat. Sirup koji ćete upotrijebiti bi trebao biti crvene ili ljubičaste boje, bez jačeg mirisa. To ako ćete kao i ja, aromatizirati ratluk ružinom vodom. Ništa neće umanjiti draž slastice niti prijatan miris nekog od sirupa. Ako ništa drugo - aromatizirati ratluk možemo i vanilijom, ona je vrlo dostupna.
Ovaj recept pruža velike mogućnosti razvijanja vlastite kreativnosti, jedino treba poštovati omjere škroba, šećera i tekućine. Računajte i sa šećerom u voćnom sirupu!
Neka vas ne plaši vrijeme pripreme koje se svodi na par dana. Posla ima tek jedva za pola sata, sve ostalo se samo priprema, odnosno suši.
Rahat lokum, recept
Sastojci - 175 gr Gustina; 400 gr šećera u prahu; 400 ml vode; 2 dcl koncentriranog sirupa od zove; 3 žličice ružine vodice.
Posebno, za prekosutra - 1 žlica Gustina pomiješana sa 3 žlice šećera u prahu.
Priprema - Pripremiti tepsiju dimenzija 25 x 20 cm, ne veću. Dno tepsije kistom malo premazati uljem, prekriti dobro skrojenim papirom za pečenje kojeg isto treba premazati sa vrlo malo ulja.
Pomiješati škrob sa šećerom u prahu, dobro ga razmutiti u pripremljenoj vodi pjenjačom (ručno) da nema grudica, pa dodati sirup i ružinu vodicu.
Zagrijavati do gustoće uz stalno miješanje, da ne zagori. Masa se neće ravnomjerno zgušnjavati. Neka vas to ne brine, samo vi miješajte! Pred kraj budite žustriji, masa mora postati glatka kao dobro napravljen pekmez.
Izliti smjesu u pripremljenu tepsiju, poravnati površinu i odložiti na jednodnevno sušenje, da se dobro stegne (ne u hladnjak!).
Sutradan treba površinu ratluka malo poprašiti mješavinom škroba i šećera u prahu, pa prevrnuti na dasku pokrivenu pek papirom. Narezati ratluk na kockice i ponovo odložiti na sušenje. Kada ćete kockice konačno cijele uvaljati u mješavinu škroba i šećera ili kada ćete ih konačno servirati uz gorku crnu kavu, na vama je. Ja nisam izdržala preporučenih 3 - 4 dana...