Samonikle jestive biljke u široj okolici moje kuhinje su specifične. Sve njihove značajke osim visine rasta i bujnosti su intenzivnije.
Šira okolica moje kuhinje je udaljenost od kuhinje kao centra, pa dokle je "normalno" ići pješke, šetnjom. Ili na vesla. Vremenom mi se taj polumjer kruga i procjena normale nekako sve više smanjuju. Ne znam zašto.
Zemlja crvenica koja prevladava, kamenjar, nedostatak vlage u tlu i zraku, česte bure i blizina mora, žestoko sunce - sve su to uvjeti kojima se biljke moraju prilagoditi u borbi za opstanak. Neke biljke koje u drugim krajevima imaju značajnu visinu, kod mene rastu uglavnom u širinu. I krivinu.
Divlje kruške često pužu priljubljene uz kamenito tlo, odrasli borovi su trajno nagnuti pod oštrim kutom i pokazuju najčešći smjer vjetra, divlje ruže i kupine tvore bodljikave tepihe češće nego grmove, ljubičice imaju kožasto lišće, a boražina više liči na kelj nego na sebe. Neki oštro dlakavi, čekinjasti kelj.
Sve sami biljni hajduci. Ovo je kraj u kome nikada nije bilo ljudskih hajduka. Za njih su ovi klimatski i reljefni uvjeti previše surovi. Usput, hajdučka trava, stolisnik ovdje ne preživljava. Decenijama sam ju pokušavala presaditi iz klimatski pitomijih krajeva. Ne ide.
Čini se kao da se žalim?! Ne. Nigdje borovi i čempresi, smilje, ružmarin, lovor, vrisak ili majčina dušica jače ne mirišu, nigdje divlja blitva, motar ili inula nisu sočnijih porculanski krhkijih listića, smokve slađe, a boražina okusom i mirisom nadmašuje sve krastavce i lubenice ovoga svijeta.
Doza soli koju redovito donosi bura pojačava sve okuse, pa onaj "prstohvat soli" iz recepata koji put uopće nije potreban.
Sve je manje, ali koncentriranije. Tako i fritule. Umjesto bogatih, mekanih, velikih pokladnica iliti krafni, kod nas se češće prave fritule. Razlika kao između debelog, mekanog pernatog jastuka i ukrasnog vezenog kušinića.
Recepata za fritule ima koliko i onih koji ih pripremaju. I svi su najbolji.
Osnovna razlika je upotreba kvasca u tijestu i polako, umjetničko kisanje, ili praška za pecivo i warp brzine od maksimum pola sata od ideje do mirisnih fritulica na stolu.
Brze, mirisne fritulice, recept
Sastojci za stotinjak fritulica - 2 šalice mekog brašna (to je oko 300gr); 1 žlica šećera; prstohvat soli; 1 prašak za pecivo; 1 vanilin šećer; 1 jaje; 1 jogurt; čašica rakije; 2 naribane jabuke; desetak velikih, sitno nasjeckanih (ili samljevenih) listova boražine.
Ulje za prženje.
Pomiješati sve suhe sastojke i dodati zatim sve vlažne.
U dobro zagrijano ulje dvjema žlicama stavljati komadiće tijesta. Oni vještiji to rade tako da žitko tijesto propuštaju kroz šaku i pomažu se drugom rukom i žlicom ili tupim nožem...
Fritule moraju plivati u vrućem ulju. Ne smije ih se odjednom previše staviti jer će rasti pred vašim očima i vrlo brzo se pržiti. Okretanje uglavnom obave same, no ako neće baš sve, pomozite im malo žlicom.
Pržene fritule ćemo vaditi žičanom žlicom šupljačom na poslužavnik prekriven upijajućim kuhinjskim papirom, pa premjestiti dio po dio tako ocijeđenih u zdjelu za serviranje i bogato ih poprašiti šećerom u prahu.