Boreč, borač, boražinu možda i ne prepoznaju svi na prvi pogled u prirodi, ali fotografija zvjezdolikog, plavog cvijeta svima je poznata i izaziva onaj "ahaaa!" efekt.
To je jestiva, medonosna, dekorativna i ljekovita biljka iz botaničke obitelji oštrolista, okusa hibrida krastavca i lubenice.
Biljno ulje od sjemenki boreča ima veliku terapeutsku vrijednost zbog bogatsva gamalinolinske kiseline.
Dlakavi mesnati i pomalo grubi listovi što teksturom naličja vizualno podsjećaju na kelj, izgledom ne izazivaju apetit. Posve je druga priča ako ih sameljemo ili skuhamo. Oštre dlačice netragom nestanu.
Prirodno stanište boreča je Mediteran i uz dalmatinsku obalu ga nalazimo samoniklog po zapuštenim površinama koje nije zauzela makija. To je i vrtna, i ne samo ukrasna biljka.
U mnogim se zemljama uzgaja kao povrće. Sjeverni dio Španije na primjer uzgaja boreč zbog debelih, sočnih peteljki koje koriste u slatkim, ali i u slanim jelima.
Prirodno stanište boreča je Mediteran i uz dalmatinsku obalu ga nalazimo samoniklog po zapuštenim površinama koje nije zauzela makija. To je i vrtna, i ne samo ukrasna biljka.
U mnogim se zemljama uzgaja kao povrće. Sjeverni dio Španije na primjer uzgaja boreč zbog debelih, sočnih peteljki koje koriste u slatkim, ali i u slanim jelima.
Možda najpoznatiji efekt uživanja u ovoj jestivoj biljci je dobro raspoloženje - odmah, isti čas nakon konzumacije. Od davnina se koristila kao blagi antidepresiv koji ne izaziva naviku, pa čak se spominje i kao biljka koja daje hrabrost - u kontekstu rimskih osvajanja.
Danas bi mogla naći primjenu pred ispite koji izazivaju tremu, ili u jutrima nakon burne noći kada nam treba hitan oporavak.