Hannibal ante portas! - do dan danas je ta Ciceronova rečenica ostala poznata u značenju upozorenja na blisku veliku opasnost.
Hannibal je bio kriminalac teškog kalibra, onakav kakve se obično slavi kao velike vojskovođe - osvajače. Iz Kartage je pošao na Rim preko Alpa sa krdom slonova i konja, te oko 30 000 vojnika.
Arheolozi novijeg doba pokušavaju saznati kojim putem je to izveo.
Bilo je to doba kada su vojnici navodno žvakali listove boražine, Borago officinalis, da utaže žeđ na maršu, dobiju dodatnu hrabrost i entuzijazam, pa disciplinirano gaze prema slavi i pljački.
Ako znamo, a iz savremenog iskustva znamo, da predoziranje boražinom ima laksativni efekt, učestalo izlijetanje vojnika iz strogo formalnog stroja u okolno grmlje je bilo neminovno.
Čačkajući tragom te spoznaje, naišla sam na podatak da "Chris Allen sa sveučilišta u Belfastu tvrdi da su pronađeni sedimenti proizvod prolaska tisuća životinja i ljudi". Radi se o sedimentu pronađenom na dugoj trasi preko Alpa, nastalom od nagomilanog izmeta starog 2 400 godina.
Rimljani nisu imali tehnička pomagala kojima bi mogli opaziti približavanje Hanibalove vojske. Nisu im ni trebala. Vojska je sigurno smrdjela na kilometre.
U umjerenim dozama i povremeno konzumirajući boražinu možemo od nje dobiti samo pozitivne efekte. To je ono radosno raspoloženje i zadovoljstvo ukusnim, mirisnim obrokom.
Okus boražine je gotovo neutralan, travnat. Miris je neki ugodan hibrid arome krastavca i kore lubenice.
Jednako očarava u slatkim i slanim jelima.
Boražina se može koristiti svježa, ali i termički obrađena. Dlačice kojima su pokriveni listovi i stabljika netragom nestaju usitnjavanjem u blenderu ili kuhanjem. Aroma ostaje.
Boražina je mediteranska biljka, no zbog izuzetnih nutritivnih kvaliteta danas je raširena praktično po cijelom svijetu. Uzgaja se kao povrće, ljekovita biljka, ali i za ukras.
Cvijet boražine je svojom ljepotom osvojio mnoge umjetnike i heraldičare, pa je stiliziran utkan u krasne ornamente i obiteljske grbove.
Jasno, i on je jestiv. Nitko se nije najeo cvijećem boreča, ali mnogi su ga vidjeli kao dekoraciju na slasticama ili zarobljenog u kockama leda za fensi-šmensi koktele.
Recept koji slijedi je za jednostavan a posebno ukusan kremasti umak u kojeg možemo umočiti njoke, rezance, špagete, i slično, da ne nabrajam.
Još jedan drski recept za vrhunske kuhare u zametku.
Njoki za junake, recept
Sastojci - već skuhani njoki od krumpira, batata ili muškatne tikve kao kod mene na fotografiji.
Za hrabrost - nezačinjeni gotovi krem sir (ili ga sami napravite od tučenog gustog, malo posoljenog kiselog vrhnja); malo maslaca; listovi boreča; Po potrebi koja žlica mlijeka ako je umak previše gust; malo češnjaka; sol.
Priprema - Boražinu kratko blanširati, preliti hladnom vodom (inače peče za ruke), ocijediti i dodatno ižmikati rukama, pa vrlo sitno nasjeckati. Češnjak (ne previše, da ne prekrije potpuno miris i okus boreča), također nasjeckati.
Na zagrijanu tavu staviti maslac i krem sir, pa kada se sjedine, dodati boražinu i češnjak. Ako je umak pregust, a obično jeste, dodati malo mlijeka i kratko sve prokuhati.
U vrući umak umiješati njoke, provjeriti treba li soli i sve ostaviti par minuta da se okusi prožmu.