Preskoči na glavni sadržaj

Boreč, Borago officinalis - Njoki za junake

 

Hannibal ante portas! - do dan danas je ta Ciceronova rečenica ostala poznata u značenju upozorenja na blisku veliku opasnost.
Hannibal je bio kriminalac teškog kalibra, onakav kakve se obično slavi kao velike vojskovođe - osvajače. Iz Kartage je pošao na Rim preko Alpa sa krdom slonova i konja, te oko 30 000 vojnika.
Arheolozi novijeg doba pokušavaju saznati kojim putem je to izveo.
Bilo je to doba kada su vojnici navodno žvakali listove boražine, Borago officinalis, da utaže žeđ na maršu, dobiju dodatnu hrabrost i entuzijazam, pa disciplinirano gaze prema slavi i pljački.
Ako znamo, a iz savremenog iskustva znamo, da predoziranje boražinom ima laksativni efekt, učestalo izlijetanje vojnika iz strogo formalnog stroja u okolno grmlje je bilo neminovno.
Čačkajući tragom te spoznaje, naišla sam na podatak da "Chris Allen sa sveučilišta u Belfastu tvrdi da su pronađeni sedimenti proizvod prolaska tisuća životinja i ljudi". Radi se o sedimentu pronađenom na dugoj trasi preko Alpa, nastalom od nagomilanog izmeta starog 2 400 godina.
Rimljani nisu imali tehnička pomagala kojima bi mogli opaziti približavanje Hanibalove vojske. Nisu im ni trebala. Vojska je sigurno smrdjela na kilometre.
U umjerenim dozama i povremeno konzumirajući boražinu možemo od nje dobiti samo pozitivne efekte. To je ono radosno raspoloženje i zadovoljstvo ukusnim, mirisnim obrokom.
Okus boražine je gotovo neutralan, travnat. Miris je neki ugodan hibrid arome krastavca i kore lubenice.
Jednako očarava u slatkim i slanim jelima.
Boražina se može koristiti svježa, ali i termički
obrađena. Dlačice kojima su pokriveni listovi i stabljika netragom nestaju usitnjavanjem u blenderu ili kuhanjem. Aroma ostaje.
Boražina je mediteranska biljka, no zbog izuzetnih nutritivnih kvaliteta danas je raširena praktično po cijelom svijetu. Uzgaja se kao povrće, ljekovita biljka, ali i za ukras.
Cvijet boražine je svojom ljepotom osvojio mnoge umjetnike i heraldičare, pa je stiliziran utkan u krasne ornamente i obiteljske grbove.
Jasno, i on je jestiv. Nitko se nije najeo cvijećem boreča, ali mnogi su ga vidjeli kao dekoraciju na slasticama ili zarobljenog u kockama leda za fensi-šmensi koktele.
Recept koji slijedi je za jednostavan a posebno ukusan kremasti umak u kojeg možemo umočiti njoke, rezance, špagete, i slično, da ne nabrajam.
Još jedan drski recept za vrhunske kuhare u zametku.
Njoki za junake, recept
Sastojci - već skuhani njoki od krumpira, batata ili muškatne tikve kao kod mene na fotografiji.
Za hrabrost - nezačinjeni gotovi krem sir (ili ga sami napravite od tučenog gustog, malo posoljenog kiselog vrhnja); malo maslaca; listovi boreča; Po potrebi koja žlica mlijeka ako je umak previše gust; malo češnjaka; sol.
Priprema - Boražinu kratko blanširati, preliti hladnom vodom (inače peče za ruke), ocijediti i dodatno ižmikati rukama, pa vrlo sitno nasjeckati. Češnjak (ne previše, da ne prekrije potpuno miris i okus boreča), također nasjeckati.
Na zagrijanu tavu staviti maslac i krem sir, pa kada se sjedine, dodati boražinu i češnjak. Ako je umak pregust, a obično jeste, dodati malo mlijeka i kratko sve prokuhati.
U vrući umak umiješati njoke, provjeriti treba li soli i sve ostaviti par minuta da se okusi prožmu.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...