Vinogradarka, Prunus persica var. persica, je rijetko zapravo samonikla, no i to se događa. Radi se o starinskoj sorti breskve izrasloj iz koštice, no ne bilo koje. To je voćka prilagođena uvjetima klime, tla i nadmorske visine, pa se može čak govoriti i o različitim sortama. Naziv vinogradarska ima dva moguća porijekla.
Jedno je možda zbog mjesta na kojem su je od davnina ljudi sijali po vinogradima. Naime, poznato je da su bakreni preparati kojima se štiti vinova loza vrlo uspješno sredstvo i protiv kovrčavosti lista breskve.
Drugi mogući, meni prihvatljiviji uzrok za naziv vinogradarska je jedina klima u kojoj se breskva osjeća kao kod kuće - klima vinorodnih krajeva.
A ta breskva je starija od bakrenih preparata i preživljava jednako dobro i u maslinicima duž obale kao i po vinorodnim bregima u unutrašnjosti.
To je voćka seoskih okućnica, no može se naći i kao krajputašica u blizini naselja, zapuštenim vinogradima ili maslinicima. Često služi kao podloga za cijepljenje sortnih, plemenitih ali vrlo osjetljivih bresaka. Sortne breskve baš i nisu dugoga vijeka, pa kada propadnu, slomi ih vjetar ili neka druga nevolja, podloga od vinogradarke preuzima inicijativu i iz korijena često izrasta u zdravo, ali nešto drugačije stablo.
Jedini razlog zašto za recepte u mojim objavama inzistiram na divljaki a ne na uzgojenoj sorti breskve je nemogućnost pronalaženja "plemenite" breskve koja nije tretirana ljekovitim otrovima, tako da su njeni i najzdraviji listovi zapravo otrovni...
Vinogradarka je zdravija, otpornija, bujnija i dugovječnija voćka od nježnog plemstva u uzgoju. Danas se čak i uzgaja kako bi poslužila kao podloga za navrtanje kultiviranih sorti.
Plod vinogradarke ne treba reklamu. Tko ju jednom okusi, upecan je za sva vremena i pretvara se u vječnog tragača za ponavljanjem tog iskustva.
Manje je poznato da se od pradavnih vremena koristio i list te voćke za aromatiziranje vina, likera i slastica.
Agatha Cristie očito nije iz istih krajeva kao i vinogradarka. Barem četvrtina njenog bogatog opusa mogla je biti bazirana na prikrivanju mirisa cijanovodika likerima, kolačima ili vinom sa breskvinim lišćem.
Ne plašite se! Divan miris gorkih badema iz listova breskve posve je bezopasno sredstvo u kuhinji. Da biste doveli sebe i druge u opasnost, morali biste očerupati cijelu krošnju i poduže iskuhavati lišće u vinu ili mlijeku. To bi rezultiralo okusom i mirisom takvog intenziteta da to nitko ne bi mogao staviti ni pod nos, a kamoli, hotimice ili ne, popiti u dovoljnoj dozi da bude glavni pokojni junak romana slavne spisateljice.
Za dobar krimić ipak treba nešto malo pravog praha.
Blancmange, iliti žele od mlijeka je slastica čiji vrhunac popularnosti seže negdje u prvu polovinu prošlog stoljeća. To je vrijeme rukom vezenih, uštirkanih stolnjaka peglanih peglama na ugljen i strpljivo ukrašenih deserata koji su bili vrhunac nedjeljnog objeda.
Umjetne arome i jestive boje se nisu koristile, barem ne kod nas. Posebno poznati žele od mlijeka je bio onaj sa okusom i mirisom badema.
Žele od mlijeka, recept
Sastojci - 6 dcl punomasnog mlijeka; desetak listova breskve; 3/4 čaše oguljenih, kratko tostiranih badema; 1 vrhom puna žlica kukuruznog škroba (Gustin); 3 - 4 žlice šećera; 1 kesica bijele želatine u prahu (10 gr); prstohvat soli.
Priprema - Fino, praškasto samljevene bademe i listove breskve zakuhati u 4 dcl mlijeka, kuhati par minuta , pa ostaviti sa strane nekih 10 minuta, a onda procijediti kroz kuhinjsko žičano cjedilo.
Želatinu namočiti u 1 dcl mlijeka i ostaviti da nabubri.
Gustin, šećer i sol pomiješati, pa razmutiti bez grudica u 1 dcl mlijeka.
Procijeđeno aromatizirano mlijeko vratiti na štednjak, pa ukuhati razmućeno škrobno brašno. Smanjiti vatru i kuhati uz miješanje par minuta, da se počne kremasto zgušnjavati. Izmaknuti sa vatre (Pod uvjetom da imate plinski štednjak. Ako je na struju, a ispod teće je plamen - prvo izvadite osigurače, pa tek onda gasite vatru). U vruću kremu sada treba umiješati nabubrelu želatinu.
Kalup za kolače malo nauljiti i sipati tekuću kremu u njega. Preostaje još samo polizati teću, jer se slastica mora hladiti do sutra.
Tako je to bilo nekada. Danas se može ohladiti u frižideru i već za 2 -3 sata biti spremna za uživanje.