Biljna porodica ceceljka je kod nas više raširena prostorno nego raznolikošću vrsta. Glavna, autohtona samonikla evropska ceceljka je zečja soca, zečji kupus, kisela djetelina, božji kruhek, kozji kišelj, djetelinka, Oxalis acetosella. Sve su to nazivi za jednu te istu nježnu, nisku biljku listova sličnih listovima djeteline, ali osjetljivim na vanjske podražaje. Tako se listići brzo skupe na jakom suncu ili ako ih diramo - posebno ako ih želimo pomicanjem namjestiti za fotografiranje. Bijeli cvjetići sa pet latica prošaranih nježnim svijetlo ljubičastim prugama popodne će umorno skupiti latice kao da sramežljivo ne žele cijeli dan pokazivati svoju profinjenu, filigransku ljepotu.
Šumski cecelj, Oxalis acetosella u cvatu
Foto: Ivan Babić
Staništa ovom cecelju su vlažniji, humusni tereni, guste sjenovite šume i truli panjevi.
Drugi, možda i poznatiji cecelj je korovna biljka voćnjaka, vinograda i vrtova. To je neiskorjenjiv pokrivač tla pomalo ljubičasto nahukanih trodjelnih listića i žutih sitnih cvjetića, kozji papak - Oxalis corniculata. Toliko je uporan korov, da ljudi ne vide njegovu očiglednu ljepotu. O korisnoj upotrebi te zdrave biljke ni ne razmišljaju, radije se ljute i kalkuliraju kojim otrovom ga uništiti. Ova je biljka sposobna naglo otvoriti svoju zrelu mahunicu i prezirno, daleko pljunuti sjemenke.
Kozji papak, Oxalis corniculata - građa nadzemnog dijela biljke
Ostali cecelji nisu naši oduvijek. Uvezli smo ih sa drugih kontinenata, uglavnom sa južne hemisfere. Oni uživaju povlašten glas ukrasnih biljaka, pa ih veselo sadimo po vrtovima kao pokrivače tla ili lijepe rubne gredice uz puteve. To da su oni također vrlo invazivni, prilično brzo shvatimo. Onda počupamo viškove i jednostavno ih bacimo preko vrtne ograde ili možda nešto dalje od susjedovog vrta. Svaki odbačeni busen cecelja će jednostavno nastaviti živjeti i množiti se, ne mareći za našu grubost.
Ukrasni cecelj:
Svim ceceljima je zajednički osvježavajući kiselkasti okus što mu daju oksalna, jabučna, askorbinska (C vitamin 80 - 130 mg%) i jantarna kiselina, ugodan travnati miris kojeg daju napitcima i jelima, te prisutnost karotina.
Od pikantnih umaka, mješovitih salata, osvježavajućih vitaminskih napitaka, sudjelovanja u varivima - posebno sa mahunarkama, pa sve do kremastih, biskvitnih ili prhkih kolača, cecelji su koristan, ukusan sastojak. Bilo koji cecelj. Onaj koji vam je najbliži.
Harmonija zečjeg kupusa i mandarina, recept
Sastojci - 3 rahlo napunjene šalice listova cecelja; 3/4 šalice soka od mandarina; 1 svježi žumanjak i 1 tvrdo kuhani; 300 gr brašna (miješano oštro i glatko); 150 gr maslaca; 3 žlice šećera; 1 vanilin šećer; prstohvat soli i pekmez od mandarina za nadjev.
Priprema - U blenderu, sjeslatko,keksckalici ili štapnim mikserom kremasto usitniti listove kisele djeteline u soku od mandarina.
U brašno dodati sol i šećer, pa mrvičasto utrljati maslac. Dodati žumanjke i kremu sa ceceljom i zamijesiti tijesto koje treba na neko vrijeme (1 -2 sata) ostaviti u hladnjaku da se maslac oporavi od topline naših ruku i ponovo malo stisne.
Razvaljati dio po dio tijesta i kalupom - rezačem rezati oblike kolačića.
Peći 12 -15 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 - 200°C. Preciznije ne mogu reći. Svaka pećnica ima neku svoju tvrdoglavu dušu.
Pečene prhke kekse spajati pekmezom od mandarina.