Preskoči na glavni sadržaj

Crni sljez, Malva sylvestris - Otmjeni korov

 


Malva sylvestris, crni sljez, jedna je od onih biljaka koje su stoljećima živjele dvostruki život: korov pod nogama i delicija na tanjuru. Stari Rimljani toliko su ga cijenili da su ga uzgajali u vrtovima uz salatu i poriluk, a rimski pisac Plinije tvrdio je da “tko svakodnevno jede sljez, taj je siguran od bolesti”. Pretjerivanje, naravno — ali dovoljno govori o ugledu biljke koja danas uglavnom završava zanemarena uz putove, zidove i zapuštene vrtove.

Cvijet crnoga sljeza:
Foto: Agata Radzik

Posebnost sljeza skriva se u sluzi koju stvaraju njegovi listovi i cvjetovi. Ta biljna sluz nije mana nego genijalna botanička strategija: pomaže biljci zadržati vlagu tijekom žege i vjetra. U kuhinji upravo ta osobina pretvara sljez u prirodni zgušnjivač i stvara onu gotovo nevjerojatnu kremoznost bez puno brašna ili vrhnja. Kad se dobro skuha, ponaša se kao da je pola biljke odlučilo postati bešamel. Cvjetovi crnog sljeza mijenjaju nijansu ovisno o kiselosti sredine - od ružičastih prema ljubičastim tonovima - zahvaljujući antocijanima, istim pigmentima koji boje borovnice i crveni kupus. Zato čaj od sljeza zna izgledati kao mali kemijski pokus u šalici: limun ga pretvara u sasvim drugu boju. Botanički gledano, sljez pripada istoj velikoj obitelji kao hibiskus, bamija i kakao. Kad se to jednom sazna, odjednom više nije čudno što se u loncu ponaša tako raskošno i gusto — bamija mu je bliska rođakinja, samo u drugom kostimu.
A možda je najzanimljivije to što je sljez kroz velik dio evropske povijesti bio “hrana siromašnih”, dok danas polako ulazi u restorane kao zaboravljena gastronomska posebnost. Biljka koja raste uz putove i plotove, te je nekada hranila ljude u oskudici - sada otmjeno završava preko kanelona. I iskreno, čini se da joj ta uloga savršeno pristaje. Ovaj raskošni smaragdni bešamel možda izgleda kao šumska mahovina ili neki alkemičarski pokus, no jelo je ispalo bezobrazno dobro upravo zahvaljujući sljezu.

Otmjeni korov, recept

Sastojci:
- 10 kanelona, no jednako dobro bi funkcioniralo i 10 palačinki; maslac za premazivanje tepsije.
- Za bešamel - 2 šalice listova crnoga sljeza bez peteljki; 80 gr maslaca; 500 ml mlijeka; mala žličica oštroga brašna; 1 zub češnjaka; 1 žlica sira ribanca; sol; muškatni oraščić
- Za nadjev – 300 gr mljevenog mesa; 1 mrkva naribana; 1 dcl crnoga vina; 1 kapula; list lovora; 1 žlica koncentrata pomidora; sol i papar.- sve pirjati do gustoće, pa malo ohladiti i dodati 1 jaje.

Priprema: u mlijeku smiksamo listove sljeza zajedno sa začinima (sol, češnjak i muškatni oraščić, te malo sira ribanca), pa to zeleno, kremasto mlijeko izlijemo na rastaljeni maslac na kojem je kratko prepržena žličica brašna.
Kratko kuhamo, samo do prvoga ključanja, pa prelijemo preko napunjenih kanelona (ili smotanih, nadjevenih palačinki) u jednom sloju poredanih u maslacem premazanoj tepsiji.
Da bismo sačuvali ovu ekstravagantnu, neponovljivu boju jela prekrijemo tepsiju alu folijom.
Pečemo u predgrijanoj pećnici na 180 – 200° C 35 minuta.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...