Dalmatinski poluzimzeleni hrast Quercus pubescens var. Dalmatica, nije isto što i hrast medunac, no ima dosta sličnosti u obliku lista i plodova. Razlikuje se prvenstveno staništem i podnošenjem nepovoljnih uvjeta klime. Sastavni je dio makije, rado obitava u zajednici sa crnim jasenom i šmrikom, te prvi osvaja zapuštene maslinike. Izvrsno podnosi sušu, čak i bolje nego zimzeleni hrast česmina Quercus ilex, češće raste kao grmoliko srednje visoko stablo, deblo mu nikada ne dosegne razmjere debla medunca, Dalmatinski hrast jedini od hrastova podnosi orkanske vjetrove i posolicu. To je poluzimzeleno stablo koje nikada ne ostaje bez lišća - krajem studenoga lišće počinje mijenjati boju prema smeđoj, ali ne otpada do proljeća kada ga "izgura" mlado, novo lišće. List dalmatinskog hrasta je kožast i gladak sa obje strane, a žir je nešto manje gorak od žira pravoga medunca. Za razliku od medunca koji je raširen po južnim padinama Velebita i traži plodniju i vlažniju zemlju (sada govorim samo o okolici moje kuhinje) iznad 200 m n.v., dalmatinski hrast raste vrlo blizu mora, po suhome kamenjaru zajedeno sa dračom i smiljem.
Krajem rujna, pa do kraja listopada, kada se žir lako vadi iz kapica i sprema se za koji dan i sam otpasti, pravo je vrijeme za sakupljanje. Od ovog žira, ali i od medunca, ili još bolje - crnika hrasta, može se pripremiti mnogo različitih slatkih i slanih delicija. Sa drugim vrstama hrasta nemam iskustva, što ne znači da i oni nisu primjenjivi u kuhinji. Radi se samo o razlici potrebnog vremena za odgorčavanje - zavisno o vrsti planiranog jela... 
Za dobar, ukusan i zdrav napitak od žira nije potrebno odgorčavanje.
Priče o silnoj ljekovitosti ove kave treba uzeti sa rezervom. Najčešće se zapravo odnose na usporedbe sa pravom kavom. Na primjer - žirova kava ne uzrokuje tahikardiju, ne utječe na tlak ili nesanicu, jer jednostavno nema kofeina... To promicatelji ljekovitog bilja brzo i neodgovorno protumače kao "ljekovita za srce, snižava povišen krvni tlak, liječi štitnjaču i nesanicu". Preporučujem ju kao još jedan fini, topli napitak kojim možemo obogatiti svoju svakodnevnicu.
Žir kafe, receptPriprema - Skinuti kapice žirovima ako je koja ostala, udaritii ih, ne suviše jako, batićem za meso (ma može i kamen) da napuknu, pa im skinuti kore. Još jedna vrlo praktična alatka za skidanje ovojnice su kliješta za drobljenje oraha, lješnjaka ili ona za rakove. Nasjeckati što sitnije očišćene plodove pa ih tostirati (bruštulati) na suhoj tavici do smeđe boje. Paziti da ne pregori.
Može se i ne mora samljeti tostiran žir u mlincu za kavu.. Skladištiti u zatvorenoj staklenki.
Drugi način pripreme žira za kavu je samljeti oljušten, zreli, sirov žir u mašini za meso, osušiti ga u dehidratoru ili pećnici, pa po potrebi tostirati manje količine.
Žlica tostiranog žira se kuha par minuta u 2 dcl vode - i napitak je gotov. Zasladiti prema ukusu, dodati ili ne mlijeko...
Meni je ta kava najbolja sa malo slatkog vrhnja.