Uz obalu Jadrana raste samoniklo samo posebna, dugovječna, listopadna divlja kruškica niskog debla, raspucale kore u svim smjerovima, okruglaste, dobro razgranate krošnje koja prkosi i najoštrijim vjetrovima, a korijen seže duboko i široko, pa je to voćkica koja najbolje čuva tlo od erozije.
List ove kruške ima uzak i šiljast oblik kao i onaj bademov. Tako je i dobila botaničko ime - Pyrus amygdaliformis.
To je vrsta otpornija od kaktusa, ne postoje uvjeti koji ju mogu oboriti. Kao i većina drugih jezgričavih voćaka i ova divlja, samonikla mediteranska vrsta pripada velikoj porodici ruža i svako se proljeće okiti mnoštvom prelijepih bijelih cvjetova sa vrlo tamno crvenim prašnicima. Za svaki slučaj, ponekad obilno procvate i na jesen. Nije rijetkost sredinom rujna zateći tu kruškicu u ponovnom cvatu, zajedno sa zrelim plodovima.
Plodovi su mali, kuglasti, ne veći od poštenog oraha. Koštice i jezgra oduzimaju prostor jestivom dijelu, a pomalo pjegava zeleno smeđa kora ploda je tvrda i gruba. I nije neka reklama za ukusno voće!
Okus kruške kada prezrije, što bi rekli pomalo sagnjili, je sladak i vrlo primamljiv. Kontinentalci obično daju upute - jestivo nakon prvih mrazeva. Da mi sa južnijih područja čekamo mrazeve, rijetko bismo jeli divlje voće. Zadnja dva desetljeća nisam vidjela mraz u blizini moje kuhinje. Ma ukinut je čak i Djeda Mraz kao politički nepodoban i kamufliran drugim imenom.
Zreli plod ove kruške je tvrd, kiselkasto slatkog okusa. Omekšati se može u mikrovalnoj pećnici, ako nam se žuri. Osušen plod je izvrstan u zimskim čajnim mješavinama. Za druge prerađevine, kruškicu treba malo odalamiti kuhinjskim batom za meso, a može i kamenom ako kuhamo u prirodi. Bitno je da plod malo napukne, lakše se i bolje skuha.
Mediteranska divlja kruška na svom prirodnom staništu - jedan od kornatskih otoka
Foto: Mirjana Galić Tomić
Plodovi divlje kruške će dati posebno ukusan šug (saft, umak) ako ih dodamo mesu dok se polako peče pod pekom ili u pećnici.
Za zimske čajne mješavine treba još tvrde kruškice narezati, pa kratko obariti u kipućoj, limunom zakiseljenoj vodi, ocijediti i staviti na sušenje.
Najbolje je sušiti u dehidratoru, no ništa ne fali ni odškrinutoj pećnici ako nema ventilator. Veće količine se mogu sušiti i na suhom tavanu. Uz povremeno prevrtanje i nadgledanje. Jesensko vrijeme nije idealno za sušenje na okućnici. Toliko smo dugo čekali kišu, nema smisla sada se ljutiti što pada.
Suho divlje voće za zimske čajeve je praktično iz više razloga. Skladištenje je jednostavno - najbolje u zatvorenim staklenkama. Svaku vrstu treba odvojeno skladištiti, pa prema potrebi i želji praviti mješavine kada za to dođe vrijeme.
Za razliku od zaleđenog voća koje se, istina, brže skuha, ali bude razoreno kristalićima leda, sušeno voće bolje očuva miris i okus, a i lakše ga je dozirati prema trenutnoj inspiraciji.
I opet, vrlo raširena zabluda je da za uvarke (čajeve) sastojci baš moraju biti suhi. Nije istina. Sušimo bilje samo da ga konzerviramo, sačuvamo za budućnost kada ga nema u prirodi.
Dehidrirano divlje voće treba prvo namakati, ponekad i par sati, može čak i preko noći ako želimo uživati za doručkom. Zavisi od veličine osušenih komada. To je cijeli ritual, nije za instant njuškice koje bi sve u žurbi, s nogu, u prolazu kraj stola. Za njih su izumljeni oni čajevi u vrećicama. O sumnjivosti sadržaja tih vrećica ne želim trošiti riječi. Za to ja nemam vremena.
Danas predlažem jednu mješavinu za noći punog mjeseca. To je ono kada mnogi ne mogu zaspati ili se probude usred noći, a kuća je osvijetljena kao da je dan. Ne pomaže ni zamračivanje. Mjesečev ciklus ima utjecaja na nas, priznavali mi to ili ne. Svaka žena u generativnoj dobi to može potvrditi.
Moon-pun čaj, recept
Moon-pun čaj je moja mješavina za biljni čaj posebno stvorena za noćno ispijanje u onim noćima i ranim jutrima kada nam pun i blistav mjesec rastjeruje snove.
Sastojci su uvijek isti. Odnos količina treba prilagoditi ili razbuđivanju ili ponovnom povratku u krevet,
Matičnjak, Melissa officinalis, će nas vratiti u krevet. Mjesec će i dalje jednako svijetliti, ali nas neće biti briga.
Kruške će zasladiti čaj i dominirati punoćom okusa, a trnjine, Prunus spinosa, ga zakiseliti, obojiti i podići nas na noge. To su osnove djelovanja. O vitaminima, mineralima, antocijanu i inim djelotvornim sastojcima neću...
Koga zanima, nutritivni sastojci i njihovo djelovanje na fiziologiju nisu tajna.
Preporučujem ovaj čaj zato što je fin i ne moramo čekati baš pun mjesec ili noć, pa da ga s guštom pijuckamo.