Dud, murva ( Morus nigra ) je dugovječno impozantno stablo i do 20 m visine, široke cvrkutave krošnje. Cvrkuću i pjevaju ptice kojima krošnja pruža zaklon, dom i hranu. U vrijeme cvatnje resicama, skupljaju se tu i pčele. No ni njima nisu mrski zreli slatki plodovi iz kojih vješto sišu sok. Plodovi duda su slatke zbirne bobice što liče na valjkaste plodove kupine. Ima i bijelog duda, no u receptu što slijedi je riječ o crnom.
Listovima duda se hrane gusjenice. Posebno je svjetski poznata gusjenica dudovog svilca, no ona preferira lišće bijeloga duda. Zahvaljujući izlučevinama te gusjenice dud je dobio svoje mjesto u ljudskoj povijesti i raširio se gotovo po cijelom svijetu. Skupa proizvodnja svile pripada prošlosti, pa danas gotovo svaka šuša si može priuštiti haljinu, košulju ili padobran od umjetne, jeftine svile. Od svih tih čuda što prate dud, meni je ipak najneobičnije da baš svakoga podsjeća na djetinjstvo. Radi se o različitim generacijama, djetinjstvima iz jako različitih vremenskih etapa. Dud i smokva su rođaci iz iste botaničke familije. Zapravo je to već na prvi pogled vidljivo po obliku ponekog lista. Ne baš svih, ali mnogih. U proljeće se beru oni veći listovi duda za čajeve i sarmice, a plodovi su zreli krajem svibnja, početkom lipnja. Zreli su sigurno, no koliko ih možete sakupiti ovisi o brojnosti konkurencije. Ako imate samo jedno mlado stablo u dvorištu i ptičji rezervat u blizini, morate se natjecati sa kosovima što sjede po granama duda i čekaju da plodovi dobiju pravu boju.

.jpg)