Preskoči na glavni sadržaj

Hren, Armoracia rusticana - Krumpir u hrenu


Hren je zeljasta trajnica iz roda kupusnjača. Sve su to redom fine biljke, ali hren ih sve do jedne nadmašuje. Sav je naj! On je div među kupusnjačama, listovi mu mogu narasti i do 1 m dužine, zajedno sa stabljikom visok je i do 130 cm, Podzemni , razgranati korijen ide do još neistraženih dubina, a oštar okus i miris korijena nadmašuje sve biljke naših krajeva.
Ni jedna kupusnjača mu ne može konkurirati u lakoći razmnožavanja korijenom.
U ovim toplijim krajevima u okolici moje kuhinje, hren se može vaditi cijele godine. Može i u unutrašnjosti, no malo je teže ako se zemlja smrzne, a i treba znati gdje je. Zimi nema nadzemnih listova.
Praktično je posaditi si ga negdje u vrt, naročito u blizinu voćaka. To je stari recept za tjeranje lisnih ušiju. Svjedok sam da funkcionira. Jedino, tu posađen hren više nije dobro iskapati jer bismo oštetili i korijen mlade voćke. Zato nam treba i rezervno, neko mirno mjesto u kutu vrta ili dvorišta gdje će se hren razmnožavati u miru i radovati nas svojim velikim lišćem i bijelim cvatom. Naravno, i korijenom kada poželimo neki fini prilog uz objed.
Dovoljno je vrh biljke sa dijelom korijena zabosti u zemlju. A jedna starija biljka iskopana do dubine nekih dvadesetak centimetara ima mnoštvo vrhova.
O ljekovitosti hrena se danas više piše nego o jestivosti. Postoje odrasli ljudi koji nikada nisu vidjeli, svježi korijen hrena. Ova se super namirnica svela na teglice i tubice po supermarketima. Nisam protiv tih teglica, samo želim naglasiti da postoji velika razlika između jela pripremljenog sa svježim hrenom i onog sa konzerviranim.
Priprema svježeg korijena hrena za bilo koje jelo uključuje ribanje. Tu bi dobro došao neki dobrovoljac začepljenih sinusa.
Zapečeni krumpir u hrenu, recept:
Sastojci za 4 porcije - 3 dcl mlijeka; 3 dcl vrhnja za kuhanje; 3 režnja češnjaka; 3 pune žlice naribanog svježeg hrena; 1 kg krumpira; sol.
Priprema - Zakuhati mješavinu mlijeka, vrhnja, hrena, usitnjenog češnjaka i soli, pa smanjiti vatru i u to staviti krumpir narezan na tanke ploške, ne deblje od 3 mm. Nastaviti sa kuhanjem desetak minuta uz povremeno pažljivo miješanje. Cilj kuhanja i miješanja je da se ploške ne slijepe jedna za drugu i da upiju okuse i mirise tekućine u kojoj se kuhaju.

Istina, ovaj korak se može i preskočiti, pa odmah sve zapeći u pećnici, no ako imate vremena i volite se bavite kuhinjom, a naročito ako imate istančan ukus, toplo preporučujem obaviti i ovu prvu etapu pripreme.
Sve ovo se može napraviti i dan prije nego želimo poslužiti krumpir kao prilog uz svečani ručak. Pustimo da se ohladi, poklopimo i ostavimo u hladnjaku do sutra.
Slijedeća etapa pripreme je - preručiti krumpir u maslacem premazanu vatrostalnu posudu zajedno sa tekućinom u kojoj se kuhao, pa peći u pećnici na malo slabijoj temperaturi od oko 175 -180°C, 30 - 40 minuta.
Tako pečeni krumpir neće imati ljuti okus hrena, nego samo diskretan miris i vrlo blagi okus, te glatku, gotovo kremastu teksturu.
Ovaj recept nije moj izum, u različitim varijantama naći ćete ga pod nazivom dauphinose, odnosno gratinirani krumpir. poznati francuski specijalitet.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...