Hren je zeljasta trajnica iz roda kupusnjača. Sve su to redom fine biljke, ali hren ih sve do jedne nadmašuje. Sav je naj! On je div među kupusnjačama, listovi mu mogu narasti i do 1 m dužine, zajedno sa stabljikom visok je i do 130 cm, Podzemni , razgranati korijen ide do još neistraženih dubina, a oštar okus i miris korijena nadmašuje sve biljke naših krajeva.
Ni jedna kupusnjača mu ne može konkurirati u lakoći razmnožavanja korijenom.
U ovim toplijim krajevima u okolici moje kuhinje, hren se može vaditi cijele godine. Može i u unutrašnjosti, no malo je teže ako se zemlja smrzne, a i treba znati gdje je. Zimi nema nadzemnih listova.
Praktično je posaditi si ga negdje u vrt, naročito u blizinu voćaka. To je stari recept za tjeranje lisnih ušiju. Svjedok sam da funkcionira. Jedino, tu posađen hren više nije dobro iskapati jer bismo oštetili i korijen mlade voćke. Zato nam treba i rezervno, neko mirno mjesto u kutu vrta ili dvorišta gdje će se hren razmnožavati u miru i radovati nas svojim velikim lišćem i bijelim cvatom. Naravno, i korijenom kada poželimo neki fini prilog uz objed. 
Dovoljno je vrh biljke sa dijelom korijena zabosti u zemlju. A jedna starija biljka iskopana do dubine nekih dvadesetak centimetara ima mnoštvo vrhova.
O ljekovitosti hrena se danas više piše nego o jestivosti. Postoje odrasli ljudi koji nikada nisu vidjeli, svježi korijen hrena. Ova se super namirnica svela na teglice i tubice po supermarketima. Nisam protiv tih teglica, samo želim naglasiti da postoji velika razlika između jela pripremljenog sa svježim hrenom i onog sa konzerviranim.
Priprema svježeg korijena hrena za bilo koje jelo uključuje ribanje. Tu bi dobro došao neki dobrovoljac začepljenih sinusa.
Zapečeni krumpir u hrenu, recept:
Sastojci za 4 porcije - 3 dcl mlijeka; 3 dcl vrhnja za kuhanje; 3 režnja češnjaka; 3 pune žlice naribanog svježeg hrena; 1 kg krumpira; sol.
Priprema - Zakuhati mješavinu mlijeka, vrhnja, hrena, usitnjenog češnjaka i soli, pa smanjiti vatru i u to staviti krumpir narezan na tanke ploške, ne deblje od 3 mm. Nastaviti sa kuhanjem desetak minuta uz povremeno pažljivo miješanje. Cilj kuhanja i miješanja je da se ploške ne slijepe jedna za drugu i da upiju okuse i mirise tekućine u kojoj se kuhaju.
Sve ovo se može napraviti i dan prije nego želimo poslužiti krumpir kao prilog uz svečani ručak. Pustimo da se ohladi, poklopimo i ostavimo u hladnjaku do sutra.
Slijedeća etapa pripreme je - preručiti krumpir u maslacem premazanu vatrostalnu posudu zajedno sa tekućinom u kojoj se kuhao, pa peći u pećnici na malo slabijoj temperaturi od oko 175 -180°C, 30 - 40 minuta.
Tako pečeni krumpir neće imati ljuti okus hrena, nego samo diskretan miris i vrlo blagi okus, te glatku, gotovo kremastu teksturu.
Ovaj recept nije moj izum, u različitim varijantama naći ćete ga pod nazivom dauphinose, odnosno gratinirani krumpir. poznati francuski specijalitet.