Hren je višegodišnja biljka najbolje poznata po teglicama bijelog, ljutog sadržaja što jako dobro paše kao umak uz hrenovke. Blagdanska šunkica je na pr. nezamisliva bez hrena. Ili nedjeljna goveđa juha, odnosno kuhana govedina iz nje...
Nešto manje ljudi ima hren u svojim vrtovima - zapravo manje ljudi ima vrtove. Ti sretnici sade hren ne samo za upotrebu u jelima. Još jedna vrlo važna funkcija hrena u vrtu - zasađen u podnožju mladih voćaka, hren čuva voćkice od gljivičnih oboljenja i mravaca.Tu se javlja manji problemčić - iskapanje korijena hrena zasađenog uz voćku ne dolazi u obzir dok voćka ne ojača dovoljno da podnese čeprkanje po korijenju. Najmanje je onih zaljubljenika u prirodu koji prepoznaju "divlji" samonikli hren na njegovom prirodnom staništu. Uočljiva je to i vrlo otporna biljka koja nadrasta okolnu travu svojim širokim i visokim listovima snažnih peteljki. U ovo vrijeme, krajem ljeta, najlakše ju je prepoznati. Kroz ciklus rasta, od proljeća pa do jeseni, hren mijenja vidljivi nadzemni dio. U početku, u rano proljeće izvire iz zemlje buseni oštro izrezbarenih listića, malo kasnije se ti isti listovi razvijaju u krupne, pravilne, duguljaste i široke plojke sa dobro vidljivom nervaturom, cijeloga oboda, tek pomalo na volančiće.
Visoka i razgranata cvjetna stapka se razvija u rano ljeto. Duž stapke su sjedeći, dosta uži, šiljastiji i manji listovi, te brojni bijeli cvjetići na vrhovima ogranaka. Korijen hrena se uobičajeno vadi u jesen. Malo je onih kojima je poznato da je jestivo i lišće, prije nego ogrubi i postane nejestivo zbog tvrdih vlakana. I u starije biljke hrena možemo uvijek naći tih jestivih, ukusnih listova. Kriju se u središtu, jer se listovi hrena obnavljaju praktično kroz cijelu sezonu rasta iz sredine prema obodu rozete.
Ljuti, jestiv i ljekovit korijen je toliko poznat i tradicionalno se koristi u kuhinjama širom Evrope, da je pravo čudo kako nije opjevan u narodnim pjesmama. Recimo - Kada dvoje zaljubljenih krenu - na livadu cvjetnu, prema ljutom hrenu... Dalje se fućka i mašta. Recept koji slijedi sam pronašla u izvrsnoj knjizi "Dzikie smaki" (divlji okusi) poljske autorice Kaje Nowakowske. Poljska kuhinja obiluje krepkim, gustim juhama - zupama. Mi bismo bili skloniji njihove zupe nazvati cušpajzima. Riječ varivo na poljskom ima drugo značenje. Te moćne zupe mogu biti samostalno, lagano jelo za marendu ili večeru. Često u njima plutaju tvrdo kuhana ili poširana jaja, ponekad i narezane kobase. Prenosim recept bez ikakve izmjene. Pobjednički tim ne treba mijenjati.
Zagrijavajuća juha od paprika i hrena, recept
Sastojci - 4 veće crvene paprike; 1/2 šalice pasirane rajčice; 1 mala kapula; 3 žlice naribanog korijena hrena; 3 žlice vrhnja 22% masnoće; 1/4 žličice suhe crvene paprike u prahu; 1/4 žličice oštre crvene paprike u prahu; 4 šalice vode; par žlica maslinovog ulja, malo maslaca ; sol.
Priprema - Oprati paprike, odbaciti sjemenu ložu i narezati ih na trakice. Kapulu narezati na tanka pera. Zagrijati masnoću i pirjati kapulu zajedno sa paprikom na tihoj vatri dok ne postane staklasta, a paprika omekša. Zaliti vrućom vodom, dodati rajčicu, paprike u prahu, sol i papar prema ukusu i kuhati 10 - 15 minuta. Gotovu juhu smiksati, dodati hren i vrhnje i vratiti na tihu vatru da se kuha, uz stalno miješanje, još 2 - 3 minute..
Zagrijavajuća juha od paprika i hrena, recept
Sastojci - 4 veće crvene paprike; 1/2 šalice pasirane rajčice; 1 mala kapula; 3 žlice naribanog korijena hrena; 3 žlice vrhnja 22% masnoće; 1/4 žličice suhe crvene paprike u prahu; 1/4 žličice oštre crvene paprike u prahu; 4 šalice vode; par žlica maslinovog ulja, malo maslaca ; sol.
Priprema - Oprati paprike, odbaciti sjemenu ložu i narezati ih na trakice. Kapulu narezati na tanka pera. Zagrijati masnoću i pirjati kapulu zajedno sa paprikom na tihoj vatri dok ne postane staklasta, a paprika omekša. Zaliti vrućom vodom, dodati rajčicu, paprike u prahu, sol i papar prema ukusu i kuhati 10 - 15 minuta. Gotovu juhu smiksati, dodati hren i vrhnje i vratiti na tihu vatru da se kuha, uz stalno miješanje, još 2 - 3 minute..