Autohtoni ruj našeg priobalja, mirisni ruj - Rhus coriaria se u mom kraju povlači pred kiselim rujom, rođakom stiglim odavno iz Amerike. Kiseli ruj, sumak drvo, Rhus typhina se lako i brzo prilagodio ovom staništu i pobjegao iz vrtova gdje su ga ljudi smjestili u dobroj namjeri. Naivčine! To je invazivna biljka koja se vrlo lako sama zasijava, a ni širenje korijenom joj nije strano. Nije baš sve tako crno. Nemilosrdne bure što sole ovu obalu, periodi ljute suše i žarko sunce ne daju kiselom ruju da se baš brzo širi obalom.Tu je još uvijek ograničen u blizini naselja, a domaći mirisni ruj i dalje caruje kamenjarom i makijom. Ako ćemo pravo, kiseli ruj je prelijepo stablo i ne čudi da ga ljudi rado sade u dvorištu. Daje ugodnu hladovinu, može se oblikovati, a zreli plodovi ostaju do proljeća na stablu i kada svo lišće otpadne. Ti lijepi plodovi, guste čunjaste tvorevine obložene crvenim dlačicama ističu se u zelenilu krošnje poput uspravnih grozdova. U njima je koncentrirana velika količina organskih kiselina, pa nije ni čudo da ova stabla u njihovoj domovini nazivaju "lemonade tree". Toliko su kisela, da bez problema mogu zamijeniti limun, pa čak i kvasinu (ocat).
Rujonada, recept: 2 "grozda" ne posve zrelih plodova kiselog ruja preliti sa 1 l hladne vode, pričekati dvadesetak minuta i ocijediti. Zasladiti prema ukusu. Ovaj osvježavajući, jednostavan napitak se može pripremiti krajem ljeta, početkom jeseni.
Rujonada, recept: 2 "grozda" ne posve zrelih plodova kiselog ruja preliti sa 1 l hladne vode, pričekati dvadesetak minuta i ocijediti. Zasladiti prema ukusu. Ovaj osvježavajući, jednostavan napitak se može pripremiti krajem ljeta, početkom jeseni.