Preskoči na glavni sadržaj

Kopriva, Urtica dioica - Apicijeva žara


 



Apicije je danas puno manje poznat nego kopriva. Slava koprive nadživjela je slavu antičkog chefa. On je danas još samo sinonim za visoki gurmanluk. Zahvaljujući internetu i silnoj potrebi da komentiramo ama baš sve što pročitamo, Apiciju se sve više dodaje svakakvih značajki. Pravih zapisa zapravo uopće nema, a silni komentatori si daju za pravo dodavati tvrdnje o njemu kao da su ga osobno poznavali i bilo im dozvoljeno lizati njegove kuhače.
Čak je i na Wikipediji njegov tobožnji portret, doduše pošteno piše da je izmišljen:
Apicija spominjem samo zato što sam našla jedan zanimljiv recept sa koprivom (Urtica dioica) iz antičkih vremena i pripisuju ga zbirci recepata tog drevnog autora.
Antički gotovo obavezan začin za većinu slanih jela je garum. To se još nazivalo i muria.
Danas opis tog začina mnogima prevrće želudac kao tek skinutu tijesnu čarapu.
Zapravo, to je murga. Tako se to danas zove i svako seosko domaćinstvo uz obalu koje drži do sebe, ima konobu i dostupna im je svježa plava riba. Jednom godišnje, uglavnom u svibnju kada je pelagijska riba najmasnija, sole se - obično srdele ili inćuni. Riba se soli cijela, zajedno sa glavom i iznutricama. Murga je tekućina koju ispusti usoljena riba nakon nekog vremena.
Antički garum, muria je upravo to, ali su oni dodavali još i kojekakvih začinskih biljaka, zavisi od inspiracije glavnog kuhara.
Koji filet usoljenih inćuna ili srdela je i danas fini začin. Pokušajmo bez predrasuda da će jelo smrdjeti na pokvarenu ribu upotrijebiti taj začin.
Jer neće!

Apicijeva žara, recept

Sastojci po porciji za jednu gladnu osobu zdravog apetita:
dobra hrpa vrškova mlade koprive sa 5 - 6 sočnih listova; 3 fileta usoljenih inćuna; 3 žlice voćnog soka (Apicije predlaže sok od grožđa); 3 žlice sitno narezane mesnate pancete (slanine); 3 jaja; ljuta papričica ili čili umak.

Priprema:
Filete slane ribe vilicom zgnječimo u voćnom soku, pa stavimo na zagrijanu tavu zajedno sa kockicama pancete. To pirjamo potiho dok panceta ne ispusti svoju masnoću, a onda dodamo i opranu, još mokru koprivu.
Dovoljno je 5 - 6 minuta pirjanja uz miješanje da kopriva omekša i sažme se, a onda preko svega prelijemo umućena jaja i pažljivo odižemo mješavinu još uvijek na umjerenoj vatri, da se sve zajedno lijepo zgruša.
Soliti ne treba, no sitni komadići ljute papričice (ili kapljice Tabasco umaka) napraviti će razliku od dobrog jela prema specijalitetu za pamćenje.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...