Najpoznatija samoniklla jestiva biljka svih vremena i prostora je više vezana uz periode gladi i ratna vremena nego uz visoku gastronomsku ponudu zvjezdanih restorana.
Od antike se priča o njenoj ljekovitosti, velikoj nutritivnoj vrijednosti, finom okusu i lakom razmnožavanju, pa ipak ju nitko ne uzgaja na veliko.
Svašta se priča o koprivi. Osim finog okusa kojeg sam puno puta provjerila, ostale tvrdnje primam sa rezervom.
Stari Grci su koprivom liječili ama baš sve bolesti. Trebam li uopće naglasiti da su svi ipak pokojni.
Ne znam koliko ima istine u tvrdnji da kopriva ostavljena u smočnici sprječava dolazak mušica i brašnenog moljca. Znam da ju nije dobro ostaviti u plastičnoj vrećici – mušice i moljci svakako će nam prestati biti najveća briga.
Ako ostavimo koprivu u plastičnoj vrećici, za par dana će fermentirati i nema te kuge koja užasnije smrdi od tog pripravka.
Provjereno! Možda sam nešto pobrkala sa ambalažom...
Kasnije, kada sam počela vrtlariti, prosvijetlilo me da se od fermentirane koprive pravi izvrsno ekološko gnojivo. I dalje smrdi, no i stajski đubar smrdi. Ipak sam nastavila vrtlariti.
Kopriva skuhana u slanoj vodi se navodno upotrebljava u nedostatku drugog sirila. I to sam provjerila. Okus tako napravljenog sira se nije svidio ni Maksu, susjedinom proždrljivom labradoru. Prvi puta sam vidjela da on odbija hranu.
Često ponavljana i svima znana poslovica "neće grom u koprive" je isto sumnjiva. Mislim da ju ne treba tumačiti doslovno i za vrijeme grmljavinskog nevremena ipak je sigurnije i svakako udobnije naći neko drugo mjesto, ne baš leći u koprivu.
Kada beremo koprivu za jelo i uočimo bubamaru na listu, to ne znači sreću, bez obzira na isto jako rašireno vjerovanje. Treba pažljivije pogledati. Vjerojatnije su koprivu naselile uši, pa bi bilo bolje potražiti neko drugo stanište koprive.
Recept koji slijedi je toliko jednostavan da mi je gotovo neugodno napisati ga. Ne sumnjam da su ga već mnogi isprobali. Eto, da stariji ne zaborave, a oni mlađi što ne skidaju oka sa mobitela da znaju što jedu jer će zauvijek zapamtiti fini miris koprive i jednom u budućnosti će ih podsjetiti na roditeljski dom.
Svima ostalima koji u svakom zalogaju traže medicinsko opravdanje za jedenje – kopriva je jako, jako zdrava, dapače – ljekovita! Žumanjak jajeta sadrži sve nama potrebne vitamine, a bjelanjak dovoljno zdravih proteina za rast, razvoj i održavanje mišića.
Kajgana
Sastojci po porciji - 1 manja kapula; dobra pregršt vrškova mlade proljetne koprive; masnoća za prženje kapule; 2 jaja; sol i papar.
Priprema - Koprivu preliti kipućom vodom i nakon par minuta ocijediti i dodatno ižmikati rukama, pa sitno narezati.. Pofurena kopriva će opeći ruke samo ako se nije dovoljno ohladila.
Na masnoći staklasto prepržiti kapulu, dodati koprivu i pirjati koji minut, dok sva tekućina ne ispari.
Sve preliti razmućenim jajima, posoliti i popapriti, pa pržiti kratko da se jaja zgrušaju.
Vrlo ukusan i zadovoljavajući prilog uz ovu kajganu su krumpirići prženi na masti. Ni sa čim ne treba pretjerivati, pa ni sa zdravom hranom!