Preskoči na glavni sadržaj

Lopatičasti kaktus, Opuntia ficus - indica - Ukiseljene lopate


Opuntia, španjolski nopal, engleski prickly pear, po naški jednostavno - "znaš onaj kaktus što ima plosnate članke" ili možda svekrvin jezik - izmišljotina nekih snaha koje imaju loša iskustva jer su se doselile u svekrvinu kuću umjesto da zajedno sa mužem, maminim sinkom, rade na svojoj...
U Meksiku, tamo gdje je ovaj kaktus sastavni dio svakodnevne prehrane, navodno ima čak 114 vrsta opuncije.
Ti se kaktusi plantažno uzgajaju kao što mi radimo sa na pr. krumpirom, a po trgovinama se ima za kupiti već od bodlja očišćeni članci i plodovi, svježi, cijeli ili narezani, konzervirani ili dehidrirani...
Na internetu je sva sila uputa kako očistiti opunciju od pakosnih bodlji. Vidjet ćete tamnopute ljude širokog osmijeha kako gledaju u kameru dok golim rukama beru članke ili plodove, a zatim i dalje gledajući u kameru a ne u kaktus, oboružani samo oštrim nožem ili običnom žlicom za juhu, pridržavajući golom rukom lopatičasti članak, stružu bodljikave čvorove.
Zgodno za vidjeti, no divimo se i grupi padobranaca što izvode akrobacije u slobodnom padu, prije nego otvore padobrane...
Hoću reći, za sve treba vježba i nikako se ne smije početnički omalovažiti opasnost.
Samo Meksiko ima oko 130 milijuna stanovnika, a nije jedina zemlja koja svakodnevno jede opunciju. Jednostavno, zar niste radoznali zašto?
Nisam baš početnik sa tim kaktusom u kuhinji, no i dalje sam vrlo oprezna i ziheraški prvo spalim oštre čvoriće na plameniku štednjaka ili brenerom držaći kaktus metalnim kuhinjskim kliještima, zatim obrežem obod te lopate i onda špicastim vrhom noža povadim čvoriće.
Nakon pranja pod mlazom tekuće vode, usudim se konačno uzeti kaktus u ruku, pa zavisi od recepta, gulim (ili ne) mu kožicu i režem (ili ne) na pruge ili kockice...
Zreli plodovi opuncije su ukusno voće koje se može jesti svježe, ali i prerađeno u sirup, pekmez i slično. Naravno, nije tu kraj. Na ZdravojTravi već je pohranjen i recept za sladoled, pa i za koktel na bazi ovog voća.
Članke možemo koristiti cijele godine. Najbolji su oni vršni, sa oboda biljke, što na sebi ne nose plod.
Posebna je zanimljivost da nakon obilnije kiše kaktus odbaci veći dio svojih bodlji i bude sočniji. To isto možemo postići i ako ga prethodni dan dobro zalijemo.


Osim bodlji, većinu početnika plaši obilje sluzi. Ima više mogućih rješenja. Meni osobno je najjednostavnije soljenje očišćenih članaka kaktusa, zatim pirjanje dok sluz ne nestane.
Posoljeni kaktusovi članci stavljeni u kuhinjsko cjedilo će nakon pola sata ispustiti veći dio sluzi. Kada takve komade idemo pirjati na malo ulja, ostatak sluzi će se raspjeniti i treba ostati uporna sve dok kaktus ne promijeni boju, a sluz posve nestane. To je otprilike za nešto manje od 10 minuta pirjanja...
Tako dobijemo vrlo ukusnu bazu mnogih jela od kaktusovih lopata.



Ukiseljene lopate, recept
Sastojci - 10 članaka opuncije ubranih sa oboda kaktusa; 1 - 2 žlice soli; malo ulja da prekrije dno tave; 2 čaše vode; 1 čaša kvasine (može vinski ili jabučni ocat); 1 žlica šećera; 2 - 3 lista lovora.

Priprema - Očišćene, oguljene i na trake narezane članke kaktusa pirjamo desetak minuta na malo ulja - dok se posve ne prestanu pjeniti.
Posebno treba zakuhati mješavinu vode, kvasine i šećera.
U čistu staklenku stavimo pirjane komade kaktusa, dodamo lovor i prelijemo prokuhanom mješavinom vode, sirćeta i šećera.
Bilo bi dobro da ovo odstoji par dana prije upotrebe, no sasvim je ok i biti radozna(o)la i već slijedeći dan provjeriti kakvu smo to čaroliju stvorili.
Ukiseljeni kaktus ima široku primjenu - od sendviča, preko raznih salata, pa do gornjeg sloja prepečenog graha i slično.
Uz malo znanja i vještine pasterizacije, ukiseljene lopate mogu biti i vrlo ukusna trajna zimnica.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...