Preskoči na glavni sadržaj

Lovor, Laurus nobilis - Knedle od kruha


Laura, Lara, Lovro, Lovorka i Lovorko, svi su dobili imena po ovoj plemenitoj biljci. I Lovran, grad. Laureati više ne nose vijence od lovora, barem ne doslovno. Lovor se uvukao i u poslovicu - ne počivaj na lovorikama, ili - okititi se lovorom... Nisu se samo starogrčki bogovi igrali lovorom, radimo to i danas.
Lovor je jedan od najstarijih začina Mediterana, ako ne i najstariji. Jedino je starija morska sol. Zajedno sa morskom soli, još uvijek je to važan izvozni artikl, kao i stoljećima prije. Naime, lovor se kao začin proširio po cijelom svijetu. Nije samo miris taj koji se cijeni, nego i sposobnost da mnoga iole teže probavljiva jela učini lakšima. Kao začin, koriste ga brojni ljudi koji nikada nisu vidjeli u prirodi ovu biljku i ne bi ju prepoznali dok ne padnu u taj raskošan zimzelen grm i obavije ih slatkasti miris kožastih listova. Može lovor izrasti i u visoko stablo. U zadarskom parku opasanom kamenim drevnim zidinama, bivšoj karanteni za vrijeme kuge, zaštićenom od jakih vjetrova, plodnoga tla, lovori su visoki i po 15 metara.
Rana jesen je pravo vrijeme za sabiranje listova lovora za sušenje. Sada su kožasti listovi zreli i i sušenjem će sačuvati miris, okus i lijepu boju. Lovor se suši u hladu, prostrt u tankom sloju, na prozračnom mjestu, u zavjetrini. Zavjetrina je logičan izbor jer uz more jednostavno ne postoji dan bez vjetra, a svima je poznato kako se ponaša list na vjetru.

Sušenje lovora se radi zbog prijatelja koji ne žive uz more i ako i imaju lovor u nekom pitaru, to im služi samo za egzotičan ukras, a očerupana dekoracija više nije ono što je bila.
Ono što većina lovoroljubaca ne zna - svježi lovorov list ima nešto drugačiji miris i okus nego sušeni. Prije nego je Evropa upoznala vaniliju, lovor se koristio u slasticama. I danas to funkcionira, ali nam pokvariše rasuđivanje lako dostupne i jeftine silne vrećice aromatiziranog šećera, više-manje umjetne arome u malim bočicama i ostali sumnjivi i manje sumnjivi začini za slastice što ispunjavaju u supermarketima čitave redove polica veličine prosječnog dnevnog boravka.
Istina, svježi lovor je, kako sada stvari stoje, dostupan samo onima što žive uz more.
Sušeni list lovora ima nešto oštriji, manje slatkast miris.
Dodaje se jelu i kuha zajedno sa njime. Ipak, ako se previše dugo kuha, jelo će postati pomalo gorko. Zato treba naći mjeru, pa lovor dodati pred kraj kuhanja ili ga na vrijeme izvaditi.
Knedle od kruha su vrlo poznati prilog upravo uz jela kojima bi dobro došao lovor kao začin, jela od kiselog kupusa, sočni tamni gulaši, jela od divljači iz marinade, dobro začinjeni ragui, da ne nabrajam. Popis bi mogao biti zbilja dugačak. Sve su to jela koja se dugo krčkaju i umjesto da dežuramo kraj njih i pogađamo kada staviti ili izvaditi lovorov list - začinimo njime knedle od kruha.
Ljeto se ove godine baš ne da. Svi smo se zaželjeli one fine zimske klope. Domaći kiseli kupus još nije ni složen u bačve, no lako ćemo naći neki fini, zimski recept za jelo uz koje možemo isprobati ove knedle.
Oni što smatraju za svetogrđe pojesti neki malo teži obrok po ovim još uvijek ljetnim vrućinama - ove knedle se mogu zaliti i nekim voćnim sirupom ili rastaljenim maslacem i šećerom, prokuhanim zaslađenim kiselim vrhnjem ... Kombinacija za ovo proglasiti desertom je zbilja puno.

Knedle od kruha sa lovorom
Sastojci - 3 tanke kriške staroga kruha; malo masnoće, da pokrije dno tavice; 2,5 dcl mlijeka; 4 -5 listova lovora; 1 jaje; oko 150 gr brašna.


Priprema - Kruh narezati na kocki i hrskavo ih prepržiti na masnoći. U mlijeku zakuhati listove lovora, pričekati koji minut da mlijeko upije aromu i procijediti ga na prepržen kruh. Ostaviti barem 15 minuta da kruh upije svo mlijeko i da se ohladi. Sada dodati jaje i pomalo dodavati brašno uz miješanje. Možda neće biti potrebno svo pripremljeno brašno. Gustoću tijesta odredite prema svom ukusu.
Neka masa odleži dok zakuhate veću količinu posoljene vode kojoj treba dodati nešto ulja.
Mokrim dlanovima pravite kugle od tijesta sa kruhom i ukuhavajte ih u kipuću vodu. Nakon što knedle isplivaju, treba ih kuhati još desetak minuta.
Ja sam pravila knedle od domaćeg integralnog kruha sa sjemenkama, a i umijesila sam ih sa integralnim brašnom. To je dalo tamniju boju knedlama, ali i bogatiji nutritivni sastav, bome i okus.
Sažmi

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...