Od svih jestivih halofitnih biljaka, a to su one što naseljavaju slane terene tik do morske obale, matar, motar, petrovac, Crithmum maritimum u sebi sakupi najviše okusa i mirisa mora i obale. Slankasto-gorak okus mora i neka ugodna, intenzivna mješavina mirisa smilja, borova i morskih algi.
Ne sviđa se to svakome. Početnici kušači bi trebali probati prvo matar u manjim, razblaženim dozama. Možda početi sa onim ukiseljenim u vinskoj kvasini, pa dodanim u slane srdele zajedno sa maslinovim uljem i rebarcima kapule...
Domaće stanovništvo uz more ga rado jede, no mi i tako svašta jedemo što mnogi iz unutrašnjosti smatraju odbojnim. Ili nepoznatim.
Matar je zimzelena biljka i uvijek, baš uvijek je jestiv, Nema neku posebnu sezonu kada se smije ili ne smije upotrijebiti u jelu., Nije uvijek jednako dostupan, posebno ako ne živite uz more.
Može se dogoditi da ga obriju sa obale orkanske bure i valovi, no brzo će se oporaviti. Postoji još i mogućnost da se smrzne u nekoj posebno hladnoj zimi. To je samo teorija, nikada to nisam vidjela. Ukratko, jestiv je kada god ga nađemo. Nije rijetka biljka. Treba samo pogledati uz granicu plime, tamo gdje ne očekujemo da išta raste.
Za početak, treba slijediti provjerene recepte i koristiti matar kao začin. Kada vam se jednom svidi, postat ćete ovisni (na dobar i bezopasan način) i samo je mašta i vaša kreativnost granica kako ga ukomponirati u jelovnik...
Uz morsku obalu ima i drugih jestivih halofitnih biljaka koje miroljubivo dijele stanište sa motarom.
Skrećem pažnju na njih jer sve one imaju dozu tog okusa i mirisa čiji vrhunac je u mataru. Sve su te biljke jednako upotrebljive u svim receptima kao i matar. On se izdvaja visokom koncentracijom organoleptičkih svojstava neke mješavine mora, smilja, borova pa čak i bobica šmrike u tragovima. Ja to onako stručno, kao oni eksperti degustatori vina što nalaze u okusu i tragove poezije davno pokojnih pjesnika...
Spominjem druge jestive halofite jer ne voli baš svatko intenzivan matar, pa da moj trud izmišljanja recepata ne propadne. Ipak, i za te druge jestive halofite treba nešto znanja. Nije baš sve jestivo što raste uz more.
Tartar je hladni umak na bazi majoneze. Ide uz skoro sve, a pohani repići škampa ili kozica ne vrijede ni upola bez tartara.
Pohani fileti ribe, hrskavi kolutići liganja, ma sve morsko što se uopće može pohati ili pržiti, dobiva jednu drugu dimenziju uz tartar sos.
Ovo druga dimenzija se samo tako kaže. Većina nas ne može ni zamisliti petu dimenziju, čak ni četvrtu (vrijeme) kao prostornu.
E, to vam je tartar sos. Za one kojima filozofija nije bliska - matartartar je tartar sa okusom mora. To je stepenica iznad tartara.
Matartartar, recept
Sastojci - 100 gr gotove majoneze ako vam se ne da praviti vlastitu; 2 žlice vrlo sitno narezanih ukiseljenih listova matara (ili 1 žlica svježih); pola žlice protisnutog češnjaka; 1 žlica senfa; sol, papar i limunov sok prema ukusu.
Priprema - Sve sastojke glatko umiješati u gustu kremu.
: matartartar i pohane dagnje