Dok čekamo posljedice jučerašnjeg pljuska u vidu obilja zelenog samoniklog jestivog bilja, treba se okrenuti onome čega uvijek ima.
Kada god objavim neki recept sa matarom, obično se razvije žučna rasprava izazvana mojom tvrdnjom da je matar, morski petrovac, motar, šćulac, Crithmum maritimum, jednako jestiv i dobar bez obzira na godišnje doba.
Zanimljivo da je najglasniji protivnik potkrepljivao svoje "znanje" argumentima tipa "pričaju stari ljudi koji žive na moru"...
Ili podjednako pametan komentar ispod nekog od recepata - "ta biljka je najbolja sirova i šteta ju je kuhati". Na pitanje koliko poznaje matar u svim godišnjim dobima i na koje načine ga je jeo, da li je uopće makar i samo pročitao dio mojih recepata ili ih isprobao, lakonski odgovor je glasio - kad idem na plažu, grickam ga obavezno.
Argument u rangu - "Kiseli kupus je najbolji sirov i samo će budale praviti sarmu Nisam nikada jeo sarmu i neću"
Ne pravim često pizzu. Sklonija sam onim jelima na žlicu. I sarmi, dakako.
Dvoje dragih prijatelja, obožavatelja pizze, puni povjerenja u moje kulinarske sposobnosti, mudro su mi poklonili pizza stone, keramički uložak koji pomaže pećnici da glumi krušnu peć. Savršena stvar za onu tanku podlogu od tijesta, istovremeno hrskavu i sočnu. Mene je oduševio sasvim dovoljno da čak i kada sam sama u kući priredim pizza feštu. Morsku, sa svježim jesenskim matarom koji je upravo u fazi precvjetavanja i stvaranja nezrelih plodova veličine i oblika manje riže.
Ta "riža" od matara je također jestiva, vrlo ukusna i mirisna i odličan je sastojak za na pr. paštetu sa slanim srdelama, salatu od tunjevine, ili jednostavan začinski posip preko jela od tjestenine i plodova mora.
Pizza sa matarom, recept
Sastojci - Podloga od tijesta za pizzu.
Nadjev - Puna šalica svježih listova matara (ili 3/4 šalice nezrelih plodova, "riže od matara"); pola šalice domaće šalše od pomidora (ili vrhom puna žlica koncentrirane rajčice razblažene sa malo vode i maslinovog ulja); 5 očišćenih slanih inćuna; pola šalice naribanog topivog sira.
Priprema - Tijesto za pizzu pripremiti na način koji volite i najbolje vam uspijeva. Ja sve sastojke stavim u aparat za kruh, program za pizza tijesto i nakon jednog sata tijesto je gotovo. Razvaljam kolut podloge za pizzu oko 2 mm debljine, a višak tijesta zaledim u odvojenim kuglama.
Pećnicu treba na vrijeme uključiti na 225°C, da se zagrijava. Kamen staviti na najnižu policu.
Matar treba nasjeckati i pomiješati sa umakom od rajčice i dobro usitnjenim slanim inćunima. Po potrebi dodati još malo maslinovog ulja. Sve se može dodatno usitniti i promiješati štapnim mikserom. Ovom kremom u kojoj se ipak trebaju nazirati komadići matara i inćuna, premazati kolut tijesta, ostavljajući rub bez premaza. Preko svega ravnomjerno posuti sir i sve vješto prenijeti na vrući kamen u pećnici. Pizza je gotova za 6 minuta pečenja, a kamen spreman za novu turu.
Meni ovo "vješto prenijeti" baš i ne ide, Dobro bi došla prava lopata za pizzu. Nema druge nego vještinu stvoriti čestim ponavljanjem bez novih kerefeka i alata. To mi se čini najbolje.
Čitam savjete po internetu. Mnogi preporučuju napraviti tijesto na papiru za pečenje, pa onda sve lako prenijeti na kamen. Jedino ne znam što će im onda specijalni kamen. Njegova je funkcija da upije vlagu iz tijesta i tako stvori hrskavu koricu. Jasno da to ne može ako je tijesto izolirano pek papirom.