Metvica je biljčica koja nije iz raskošnog roda menti, mada ima nešto malo i pepermint mirisa u harmoničnoj mješavini. Nije to samo drugi naziv za mentu kako to Google tvrdi. Metvica (Calamintha spec) je narodni naziv za mirisnu biljku iz porodice usnača, rod Calamintha, vrsta se često navodi kao Satureja calamintha, subsp. nepeta – i botaničari su tu u dilemi.
Nema puno narodnih naziva – u zadarskoj regiji to je metvica, negdje se ova biljka naziva sitna marulja, u Konavlima je kalamita.
Duž obale je metvica poznata kao korov maslinika, sveprisutna je po suhim terenima uz staze, zalazi dosta duboko u kopno uz suhe obale krških rijeka, nađe se i na južnim obroncima Velebita. Ne treba ju brkati sa velecvjetnom gorskom metvicom koju mnogi također nazivaju i marulja.
Ako ste ljeto odlučili provesti u nekom od kampova u hladu maslina, pratiti će vas miris ove biljke. Za domaćine, nenavikle na začine u hrani, a čajeve piju samo kada su bolesni, metvica je korov.
Znamo već da korov nije botanička kategorija nego presuda koju biljci izričemo kad nam se nastani tamo gdje je nismo pozvali. Ovaj korov se obično tolerira, jer ne smeta maslinama, no pred berbu se ipak pokosi zajedno sa ostalim korovima.
Miris metvice je teško opisati – čini se da se koncentracija pojedinih aroma u biljci mijenja prema trenutcima osunčanosti, danu i noći, rosi ili suši... Pomiješani su tu mirisi mnogih drugih mediteranskih začinskih biljaka – kamenog vriska, origana, možda i matičnjaka u tragovima, paprene mente...
Miris joj je glavni začinski adut. U količinama koje koristimo kao začin, pomalo gorak okus uopće ne dolazi do izražaja. Osim što je to izvrsna čajna biljka, kao začin je pogodna za slatka i slana jela. Dobro se slaže sa mlijekom i mliječnim prerađevinama, gljivama, mesom, od povrća posebno sa rajčicom, krumpirom i patlidžanom.
A sada kamperska mesna pita – izvrstan ručak koji ne zahtijeva mazanje puno suđa, kompliciranu ili dugu pripremu, niti mikser ili pećnicu. Sastojci su jednostavni i lako se nabavljaju, a i začin je pri ruci.
Kada se jednom navučemo na ovu ekonomičnu, jednostavnu a ukusnu pitu, sigurno ćemo ju često praviti i doma. Umjesto kobasica, može se jednako uspješno pripremiti sa mljevenim mesom, piletinom, gljivama ili patlidžanom... Ono što ne treba mijenjati je začin. Metvica izvrsno podnosi sušenje i sušena zadržava karakterističan miris, uspomenu na ljeto, sunčane dane i odmor.
Kamperska mesna pita, recept
Sastojci za dvije porcije ili za jednu jako gladnu osobu što je brzo preplivala 5 km bez pauze, spašavajući život od naleta glisera, katamarana i ponekog kruzera, ili 1 sat čuvala dvoje male djece na plaži:
- 2 fete kruha (može i stari); 400 ml mlijeka; 2 - 3 žlice listića metvice; 2 kobasice (možda kranjske); 1 kapula (luk); 2 jaja; malo masnoće da pokrije dno tave; sol i papar prema ukusu.
Priprema:
- kruh iskidan na komadiće prelijemo kipućim mlijekom zakuhanim sa listićima metvice, pa ostavimo sa strane da se malo prohladi i popije mlijeko.
U tavi na malo masnoće strpljivo prepržimo sitnije narezanu kapulu da uhvati onu finu jantarnu boju po rubovima, pa dodamo sitnije narezane kobasice.
Brzo će zamirisati cijeli kamp i to je trenutak kada se najlakše sprijateljiti sa susjedima.
Ako u kampu ima pasa, gledati će vas sa obožavanjem i mahati repom poput ventilatora.
U onaj namočeni, malo ohlađeni kruh umiješamo jaja, pa tu smjesu prelijemo uz miješanje preko prženih kobasica i kapule.
Prvih 5 – 6 minuta pečenja pite bi dobro bilo poklopiti tavu ako imamo i poklopac, a onda ako smo vješti prevrnemo pitu na drugu stranu.
Ako nismo vješti u prevrtanju, nema veze – rasječemo pitu na komade i dio po dio prevrnemo nekom žlicom kakvu već imamo.
Još malo, samo malo strpljenja i ručak je gotov!
Po želji i raspoloženju, posuti ćemo pitu sa još kojim listićem metvice.