Riječ miloduh potječe od milo diši, fino miriši, i nema nikakve veze sa milim duhovima. Ostali poznati mi narodni nazovi za ovu biljku su sipan, isop, blagovan,, šipant, sveti šipant i crkvenjak...
To je samonikla mediteranska biljka, česta uz more i po južnim padinama Velebita. Voli sunce, vapnenasto, siromašno tlo kamenjara i suhu klimu.
Miloduh, Hysopus officinalis je začinska, čajna, ljekovita, busenasto grmolika biljka veoma snažnog mirisa usporedivog sa matičnjakom, ružmarinom, mentom i kaduljom - sve u jednom, pomiješano. To je mješavina aroma kojoj bez straha možemo dodati još i pravu lavandu, te malo limuna i napraviti fantastičan sladoled. Ovo ni slučajno ne smijemo učiniti sa svih pet biljaka, jer samo priroda zna točne omjere koje je stavila u izop. Njen recept je tajna. 
Uzalud sve analize sastava, taj miris je nešto što prepoznajemo na prvu, ali nema šanse da ga sami stvorimo miješanjem ostalih začinskih biljaka.
Botaničari su bili grubi prema miloduhu, valjda iz zavisti, jer nisu uspjeli otkriti i reproducirati tajnu njegove arome, pa stručni, botanički naziv za tu nježnu, lijepu usnaticu u prijevodu znači - ljekovito svinjsko lice. Navodno, pojedinačni cvijet iz prividnog klasa modrog cvata na vrhu grančica liči na svinjsku njušku. Opaka laž koja ne kompromitira ovu divnu biljku, nego botaničare.
Miloduh se može i uzgajati, mnogi to i čine. Lako se razmnožava sijanjem u proljeće ili dijeljenjem korijena ujesen. Dobro podnosi i uzgoj u pitaru (posudi), no nije mu baš najugodnije biti tako ograničen, pa zahtijeva posebnu njegu, premještanje zimi u zaklon ili demonstratinvo prestaje biti zimzelena trajnica.
Kao začin, miloduh je primjenjiv u slanim i slatkim jelima. Posebno je prikladan za salate, umake, juhe, jela od graha, ribe ili mesa... Već spominjani sladoled je posebna fešta za nepce, a samo zamišljanje lagano hladnih kremšnita diskretno dišećih po miloduhu bolno iritira žlijezde slinovnice...
Osušen ne gubi aromu i može se čuvati do slijedeće sezone. Ipak, preporučujem u jelima upotrijebiti svježe, usitnjene listove i ponašati se prema ovom začinu sa poštovanjem, bez zloupotrebe. Kao i svi ostali moćni začini, pretjeranom količinom može upropastiti i najbolje sastojke nekog inače finog jela.
Najbolji topli sendvič, bez konkurencije, recept
Sastojci - 6 tankih kriški kruha; pola šalice maslinovog ulja; 1 puna žličica soli; pola žličice oštre crvene paprike u prahu; 2 žlice sitnije narezanih listića izopa; 1 kapula; 12 shery rajčica; oko 100 gr naribanog topivog sira tipa gauda ili slično.
Tepsiju prekriti papirom za pečenje, na njega poslagati kriške kruha, pa ih kistom premazati maslinovim uljem. Posuti svaku krišku podjednakom količinom usitnjenog miloduha, zatim poslagati tanke rezance luka i kolutiće pomidora, poprašiti ljutom paprikom (ili svježe mljevenim paprom), i najzad sve prekriti ribanim topivim sirom.
Peći ne više od 10 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 - 200°C, ili dok se sir lijepo ne rastopi