Preskoči na glavni sadržaj

Morski oman, Inula crithmoides - Jednostavno, fino i bez kuhanja


Inula (limbarda) crithmoides je grmolika vazdazelena trajnica čija su staništa morske hridi zapadne i južne Evrope i Mediterana. Odlikuju ju mali, igličasti ali mesnati listići duž slabo razgranatih grana i blistavo žuti ljetni samooplodni cvatovi porodice glavočika. Jestiva je sirova i kuhana.
Zanimljivo, mada je jako raširena duž naše obale, njezina jestivost je kod nas manje poznata. I ne samo to - većina stanovnika priobalja joj ne zna ni naziv. Ovaj stručni, primorski oman, nije zaživio u narodu. Većinom se naziva talčanj, no taj naziv dijeli sa još jednim halofitom. Limbarda je naziv koji se češće rabi za morsku inulu, no i to poznaje mali broj govornika.Golden samphire je engleski naziv i ako ga utipkate u Google, iskočit će bezbroj više ili manje finih recepata za pripremu inule, reklame internetskih trgovina zdrave hrane, disertacije o nutritivnom sastavu i citati iz Šekspirovih drama u kojima se spominje ova biljka. Okus inule se često uspoređuje sa okusom motara. Nije baš potpuno bezveze, no ipak postoji značajna razlika. Kao i sve druge jestive halofitne biljke (to su one što više vole sol nego zemlju), i inula ima slankasti okus i miris po moru, smilju i borovima. Jedva.
Taj okus i miris su puno blaži nego kod motara, a listići su mekši i sočniji. Do tih jestivih listića se vrlo lako dođe provlačenjem grančice kroz šaku, ali onda treba i odrezati malo tvrđu zajedničku peteljku svakog čuperka. Poneki listić izbija i samostalno iz grančice, no većinom su ipak skupljeni u čuperke. Osim sirova, u salatama ili u kombinaciji sa lešo blitvom i krumpirom, inula se uglavnom servira kuhana ili parena uz ribu ili rižota sa plodovima mora. Slijedi recept za jedno fino, začas napravljeno bez kuhanja, lagano i pravo ljetno jelo. Nije da se ne hvalim, ma imam i zašto! Probajte. 
Jednostavno, bez kuhanja i jako ukusno, recept 
Sastojci za dvije do tri porcije - Dobra pregršt očišćenih listića primorske inule; 1 žlica limunovog soka; 2 žlice maslinovog ulja; manja konzerva (400 gr) čičvarde (slanutka); malo soli i pola žličice svježe mljevenog papra. Već skuhani špageti. - je njih treba kuhati, čak bi bilo dobro da su još uvijek topli.

Priprema - Tekućinu iz konzerve čičvarde stavite u blender i miksajte oko 6 minuta, sve dok se ne napravi čvrsta bijela pjenasta krema što liči na snijeg od bjelanjka. Ta tekućina je razvikana aquafaba i vegani ju koriste kao zamjenu za bjelanjak u slatkim i slanim jelima. U bijelu pjenu u mikseru sada treba dodati veći dio slanutka iz konzerve i pripremljene listiće inule, sok limuna, maslinovo ulje, sol i papar, pa ponovo uključiti blender i sve kremasto smiksati. Ovom kremom preliti skuhane špagete, dodati preostala cijela zrna čičvarde i par cijelih listića inule, pa sve promiješati.
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više