Preskoči na glavni sadržaj

Nar, Punica granatum - Granata

 

Punica granatum nije eksplozivna punica, nego listopadni grm, omanje drvo, što početkom ljeta cvate žarko crvenim trubastim cvjetovima, a sada mu dozrijevaju plodovi koje nazivamo isto kao i grm - nar, mogranj ili šipak. Taj zbunjujući naziv - punica (punika) dobio je nar zbog jednog drevnog učenjaka, Plinija starijeg, koji je napisao prvu enciklopediju i to u rukopisu...
Nije imao vremena pažljivo proučiti materiju, pa je pisao o prirodi iz ograničenog svoga iskustva ili prema općim uvjerenjima. Tako je nar dobio naziv prema Puniji, nekada je tamo bila Kartaga, sada Tunis. Učenjak je vrlo ozbiljno tvrdio da je plod nara najukusniji upravo iz Punije. Nije imao vremena prošetati ovom stranom Jadrana ili zaći malo dublje, u Hercegovinu.
Mi nar, mogranj, nazivamo i šipak, vjerojatno zbog brojnih ukusnih, jestivim ovojem obloženih koštica što liče na tupo bridaste rubine. Botaničke veze sa pravim šipkom, plodom ruže, nar nema. Inače, rod ruža pokriva većinu naših poznatih voćaka, ali ne i nar...
Kora korijena, stabla i grana nara je škodljiva, pa se ne smijemo igrati doktora njome bez obzira što smo pročitali na internetu.
Plodovi nara, odnosno njihove mesnate fine kiselkasto-slatko-trpke koštice su veoma popularni i izvan njihovog prirodnog staništa, pa se nar već odavno i uzgaja. Postoje već stare i brojne kultivirane sorte. To ne umanjuje vrijednost samonikle zrele voćke, dozrele na prirodnom staništu, u klimi koja joj najbolje odgovara.
Cijeđenjem soka iz tih koštica jednostavno u blenderu, pa procjeđivanjem kroz sitno cjedilo, dobivamo sok, osnovu za vrstu sirupa. Sirup se pravi jednostavnim iskuhavanjem toga soka uz dodatak šećera i soka nekog izabranog agruma, a daljnjim kuhanjem do gustoće "obložene žlice" dobiti ćemo melasu. Dobro skuhana melasa mora biti lijepe magenta boje.
Prekuhan sirup - melasa je smeđa i to nije dobro. Prekuhana melasa će uništiti dobar glas i najboljeg koktel majstora, ako ju upotrijebi...
Ladler pivo sa melasom je nešto što se jednostavno mora probati.
Drugi način dobivanja sirupa od nara je nešto sporiji, ali ne uključuje kuhanje. Jednostavno se slažu slojevi nara i šećera u veliku staklenku, pa ostavi tako stajati dok se sav šećer posve ne rastvori. To je vrijeme za procjeđivanje. Tako dobiven sirup nije za daljnje iskuhavanje.
Ako na prije spomenut način evaporiramo sok u sirup, pa kuhamo i dalje, do gustoće meda, dobijemo proizvod što se širom svijeta naziva melasa od nara, granata. Nema veze sa melasom od šećerne trske, ali se čak i češće koristi u prehrani, posebno u zemljama Bliskog istoka.

Melasa od nara nije samo za kombinirana pića, prelijevanje slastica ili zaleđivanje u poseban sorbet, taj sirup je izvrstan dodatak marinadi za piletinu ili osnova slatko-ljutih umaka uz mnoga slana jela, mesna ili povrtna.
Sladoled od vanilije preliven granatom je nešto što ćemo zauvijek zapamtiti, izvrsna je i kao preljev za palačinke, umiješana u jogurt ili jutarnje zobene pahuljice, glazuru na torti, zaslađivanje vrućega čaja ili jednostavno kao piće sa gaziranom mineralnom vodom...
Recepata za melasu od nara ima više - zavisi od dodanih sastojaka osnovnom iskuhanom soku.
Evo jedan isproban recept, preporučujem:


Granata
Sastojci: 1 šalica a 2,5 dcl svježe iscijeđenog soka naranče; 2 šalice svježeg soka nara; komad đumbira narezan na tanke ploške; 1/2 šalice šećera.
Priprema: tekućinu zajedno sa đumbirom treba iskuhavati dok se ne reducira na 1/3 prvobitnog volumena, procijediti, pa dodati šećer i dalje kuhati još otprilike 15 minuta na vrlo slaboj temperaturi.


Desno: Preljev za pečenu piletinu: 2 žlice melase granata, 1 žlica soja sosa (ili samo sol); par kapi čili sosa

Skuhana melasa dok je još vruća neće izgledati gusta. Pravu gustoću i prestanak kuhanja određujemo po žlici kojom miješamo i njenoj obloženosti tankim filmom sirupa, te ako kapnemo malo na hladni tanjurić i prstom potegnemo kroz sirup, pa ostane trag koji se jako sporo zatvara.
Još jedan pokazatelj da smo melasu uspješno napravili su gusti, filmom obloženi mjehurići na površini sirupa dok se kuha, a koji se rasprskavaju u kuhanju. Ovo zadnje je samo za iskusne, početnicima savjetujem da ne približavaju nos bilo kojem šećernom sirupu prije nego se ohladi.
Ohlađena granata ima gustoću meda.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...