Cvijet noćurka, pupoljike, Oenothera biennis može se otvoriti u svega nekoliko minuta. Ako ga promatramo u sumrak, imamo priliku vlastitim očima gledati kako se latice razmiču i otkrivaju cvijet baš u trenutku kada na posao kreću noćni leptiri.
Ako ste uvjereni da u vašem kraju nema noćurka, možda samo prerano odlazite u šetnju, a rano u jutro mrzovoljno bludite pogledom po nekom ekranu uz prvu šalicu crne kave čija je osnovna zadaća da vas odobrovolji i probudi. Biljka nije nestala. Samo ima drukčije radno vrijeme od većine ljudi.
U noćnoj smjeni ne rade isti oprašivači kao po danu. Specifičan noćni leptir zadužen za ovaj cvijet kod nas je vrlo rijedak jer ni biljka nije naša autohtona. Njegova gusjenica se hrani listovima pupoljike, pa i nije neka šteta što ga nema kod nas.
Ipak, noćurak se izvrsno prilagodio. Dijeli oprašivače sa biljkama noćne i ranojutarnje cvatnje. Najvažniji oprašivači su noćni leptiri (moljci), osobito iz porodice sovica (Noctuidae) i ljiljaka (Sphingidae).
Najpoznatiji među njima je slakov ljiljak (Agrius convolvuli). To je onaj veliki noćni leptir koji lebdi ispred cvijeta gotovo kao kolibrić. Ima vrlo dugo rilo pa može dohvatiti nektar duboko u cvijetu noćurka. Gusjenica ovoga leptira je impresivne veličine, veća je od prosječnog ćevapa. Noćurak joj nije na jelovniku.
Pupoljika je cijela jestiva. Trenutno je najviše cvjetova i biti će ih još dobar mjesec dana. Cvijet noćurka ima vrlo nježno slatkasti okus i jedva osjetan miris sličan medu, no njegov kulinarski adut je blago sluzava, kremasta tekstura. To je dvogodišnja biljka, pa na staništima gdje nađemo raskošno rascvale zeljaste grmove, lako je moguće naći i one jednogodišnje rozete listova. Ti listovi imaju okus vrlo sličan okusu žutenice: nešto između blago gorkog i pomalo ljutog kao u kupusnjača.
Donji, prizemni listovi se razlikuju od onih priljubljenih uz cvjetne stabljike.
Jestiv je i korijen jednogodišnje biljke. Korijen prve godine života bio je cijenjeno povrće još prije nego što se noćurak počeo uzgajati zbog ljekovitog ulja iz sjemenki. Duguljast je, mesnat, kuhan podsjeća na pastrnjak ili salsify (bijeli korijen, korijen kozje brade - Tragopogon porrifolius), pa su ga Englezi prozvali "King's root", a Francuzi "jambon du jardinier" ("vrtlarova šunka").
Ako ste usred noći, možda poslije noćnog plivanja, poželjeli poći u berbu jestivog samoniklog bilja radi lagane reprize večere – žuti, noću uočljivi cvjetovi pupoljike su najbolji izbor. Lampadina je ipak dobrodošla da osvijetli put, jer ova biljka bira prilično grbava, ruderalna staništa.
Noćni život, recept
Sastojci: tjestenina koje ima u kući oko 120 gr po porciji; malo masnoće da pokrije dno tave + 2 žlice sitno rezane pancete
Za pesto (isto po porciji): 15 cvjetova pupoljike; 5 – 6 mladih, prizemnih listova; 1 žlica badema; 1 žlica sira ribanca, 2 žlice maslinovog ulja; 3 žlice vrhnja za kuhanje; ribana kora limuna. Sol pažljivo jer su i sir a i panceta obično slani, papar neumjereno ako ga volite (može i bez njega, ako ga ne volite).
Priprema: Prvo pristavimo tjesteninu da se kuha jer će biti gotova taman kada nam zatreba.
Cvjetove očistimo od peteljki i sitnije narežemo, isto učinimo i sa listovima noćurka.
Badem, sir, maslinovo ulje, narezane listove i vrhnje za kuhanje smiksamo u kremu, pa nakon kušanja dodamo sol, svježe mljeveni papar i sitno narezane cvjetove.
Na dubokoj tavi prepržimo pancetu, dodamo ocijeđenu tjesteninu i nakon par zaveslaja kuhačom, umiješamo i pesto.
Jede se vruće, pa nema vremena za fotografiranje.