Foto: Mirjana Galić Tomić
Poljski mak, Papaver rhoeas L.
Papaver rhoeas, Poljski mak, turčinak, bulka, kukurikavac, divlji mak je svima poznata biljka (porodica makovke, Papaveraceae) na koju obraćamo pažnju uglavnom kada procvate, krajem proljeća, na samom pragu ljeta.
Malo tko ju prepoznaje prije cvatnje, dok je još u fazi lisne rozete rasperjanih listića što kada se ozlijede ispuštaju mliječni skok. Može biti da taj izgled navodi ljude da sabiru, "paraju" te lisne rozete zajedno sa ostalim samo naizgled sličnim proljetnim sastojcima poznate mišancije. Nije neka greška, ali nije ni slasni zgoditak. Mladi listovi poljskog maka jesu jestivi, što u ovom slučaju znači neškodljivo probavljivi, ali okusom baš i ne pridonose mišanciji.
No, o ukusima...
Svježi, sirovi listovi ove biljke pripremljeni "na salatu" mogu biti prenosioci glista, parazita ljudskih crijeva. (Izvor informacije - Enciklopedija samoniklog jestivog bilja Lj. Grlića.)
Jasno da se to da spriječiti dobrim pranjem, no na svakom je od nas da odlučimo hoćemo li i koliko riskirati. Proljetnih ukusnih i korisnih biljaka za dobru mišancu ili za finu salatu ima i bez maka sasvim dovoljan izbor.
Crveni poljski mak spada i u onu grupu ljekovitih biljaka čija je popularnost prošla. Zbog sastava, prelijepe boje cvjetova, sluzavih komponenti, latice maka su korištene kao ekspektorans, čajevi i sirupi protiv kašlja. One su i dalje relativno efikasne i neškodljive, no konkurencija je na tom području prejaka, pa je i ta praksa napuštena. Glavni konkurent je sljez, uvijek dostupan, lako se uzgaja, iskoristiv od korijena pa do cvijeta. A ima toga još...
Ono po čemu se latice makovog cvijeta izdvajaju je sadržaj antocijana, u vodi topivih pigmenata purpurne boje, nama korisnog antioksidanta kojeg populariziraju mnogi nutricionisti.
U to se ne miješam. Moje je znanje tu poprilično ograničeno.
Mak voli ruderalna, dobro osunčana staništa. To su ona tla što ih je čovjek narušio obradom ili na neki drugi način - nasipanjem na primjer. To su uglavnom rahla, često pjeskovita tla ili nanosi šute poslije gradnje.
Još jedna zabavna karakteristika makova su čahure pune sjemenki. Izgled tih čahura je vrhunski, prava umjetnost domišljate prirode. Istovjetnog su oblika kao i čahure uzgojenog maka, ali u minijaturi. Brojne sjemenke u unutrašnjosti tih zrelih čahura mogu se koristiti za posipanje i pripremu peciva i raznih kolača kao i uzgojena makova zrnca.
Istina da su još sitnija, pa uzrečica "tjerati mak na konac" je ovdje još uvjerljivija.
Ove sjemenke sadrže 35% masnog ulja koje je sličnog sastava kao i ulje iz sjemenki opijumskog maka, pa je također jestivo. Od masnih kiselina, ovo ulje sadrži obilje linolenske kiseline - 68%. (opet Lj. Grlić)
Zrelost ćemo prepoznati po smeđoj boji čahure i šuškavom zvuku kada ju protresemo.
Nezrela čahura divljeg maka će ozljeđivanjem također ispuštati mliječno bijeli, ljepljivi sok koji se stvrdnjava na zraku, ali uzalud vam trud svirači! U sastavu ove "pogače" nema ni trunke morfina ni nekih drugih narkotika.
Kada se sve zbroji, koristi i štetnosti, ostaje nam u svrhu kojom se bavi ZdravaTrava prelijepi antocijan i nešto sluzi.
Foto: Željka
Istina da su još sitnija, pa uzrečica "tjerati mak na konac" je ovdje još uvjerljivija.
Ove sjemenke sadrže 35% masnog ulja koje je sličnog sastava kao i ulje iz sjemenki opijumskog maka, pa je također jestivo. Od masnih kiselina, ovo ulje sadrži obilje linolenske kiseline - 68%. (opet Lj. Grlić)
Zrelost ćemo prepoznati po smeđoj boji čahure i šuškavom zvuku kada ju protresemo.
Nezrela čahura divljeg maka će ozljeđivanjem također ispuštati mliječno bijeli, ljepljivi sok koji se stvrdnjava na zraku, ali uzalud vam trud svirači! U sastavu ove "pogače" nema ni trunke morfina ni nekih drugih narkotika.
Kada se sve zbroji, koristi i štetnosti, ostaje nam u svrhu kojom se bavi ZdravaTrava prelijepi antocijan i nešto sluzi.
Foto: Željka