Preskoči na glavni sadržaj

Rutvica, Ruta graveolens - Rutavi omlet


Ruta, Ruta graveolens je grmolika, zimzelena, zeljasta trajnica plavo-sivkasto-zelenih nejednakih listića nepravilno perasto raspoređenih na zajedničkoj peteljci po uglavnom pet. Na vrhu su obavezno tri, posloženi poput tref boje na kartama. Postoji nagađanje da je baš ruta bila predložak za tu kartašku boju, no prevladao je kroz stoljeća hazardiranja francuski naziv za djetelinu. Ovaj zaključak znalci što naginju magijskim značenjima izvlače iz okultnog djelovanja rute kroz njenu bogatu povijest, a koji se poklapa sa značenjem trefa pri gatanju. Sve sama duhovnost - u pozitivnom i negativnom smislu...

Naime, vjerovalo se da je ruta bila pouzdan lijek "protiv otrova, zlih duhova, vraga, i zlih pogleda. Da bi poprimila ljekovitost sijala se uz psovke, a mladu biljku je trebalo ukrasti." - Wikipedija.
Služila je i za prepoznavanje vještica, ali i kao sastojak svete vode za blagoslov doma, posvećivanje zemljišta prije gradnje ili grobnih mjesta. Za ovo zadnje postoji sačuvan precizan recept koji uključuje ne samo šaku rute, nego i zemljani lonac, kišnicu, izlazak sunca poslije noći punog mjeseca i naravno, posvećivanje nakon jednog mjesečevog ciklusa.
Razvikana ljekovitost, naročito djelovanje na dobar vid i umjetnički talent naglo je izašla iz mode nakon smrti (ne od trovanja rutom!) Da Vinčija i Mikelanđela koji su ju uporno žvakali dok su stvarali svoju besmrtnost. Umjetnici poslije njih nisu uspjeli jednako biti kreativni koliko god rute sažvakali. Za one koji nisu probali - ruta je jako gorka i ima vrlo snažan, karakterističan miris koji nekima očajno smrdi, a druge neodoljivo privlači.
Kao začinska biljka služila je ruta stoljećima u mediteranskim zemljama. U moderno vrijeme je napuštena zbog navodne toksičnosti. U normalnim dozama, bez pretjerivanja u količini i učestalosti upotrebe, ruta je posve bezopasna za osobe koje nisu na nju preosjetljive. Fototoksična je, pa zna uzrokovati neugodne posljedice na koži ruku osjetljivih osoba ako ju beru po sunčanom vremenu.
Grančica rute je gotovo obavezan sastojak naše ali i talijanske rakije travarice i na to nitko nema primjedbu - osim da je čudo od ljekovitosti. Djeluje čak i preventivno na sva zla ovoga svijeta. Posebno se redovito naglašava kako ju trudnice ne smiju ni pomirisati, no to nije iznenađenje. Trudnice i tako ništa ne smiju jesti. Ili moraju za dvoje... Kako već selo kaže. I opet je zapravo ključ u doziranju.
Ruta je porijeklom sa Balkana i bliže okolice, ali je danas raširena po cijelom svijetu. Sije se i rasađuje kao ukrasna biljka, pokrivačica tla, dobra susjeda ružama, malinama i voćkama koje inače napada čađavica i kovrčavost listova, te kao začinska biljka. lako se razmnožava i reznicama koje pustimo da se zakorijene u vodi. Jednom kada se primi, ne traži nikakvu brigu, vrlo je samoodrživa. Zahtijeva mjesto sa najviše sunca i ocjedito tlo. Lako ju je i ubiti prevelikom brigom i zalijevanjem.
U Etiopiji ju na primjer ne smatraju škodljivom - a priznat ćemo, Etiopija zaista obiluje sunčanim danima. Jednostavno, treba znati kako se ruta bere i kako, u kojim dozama upotrebljava.
Kratko umočena ruta u vruć napitak ili jelo predati će samo posebnu aromu, ne i gorčinu.
U starorimskoj kuhinji ruta je bila gotovo obavezan začin i kombinirana sa grančicom bosiljka, timijana i ružmarina, pa to vezano u snop, domišljato je služila umjesto kuhače. Tim snopom se miješalo jelo ne bi li samo predao začinske mirise i vrlo blagu mješavinu okusa.
Gorki okus rute ublažavaju kisele namirnice, ali ne utječu na njen karakterističan, fini miris.

Rutavi omlet, recept
Sastojci - 1 žlica mlijeka; 2 jaja; 1 žlica sitno nasjeckane rute (2 - 3 lista); 2 žlice sitno nasjeckanog zelenog peršina; 1 žlica usitnjenog origana; papar; sol i malo maslaca, tek da pokrije dno tave kada se rastali.

Priprema Sve zajedno dobro izmutiti, pa prosuti na zagrijanu tavu sa rastaljenim maslacem.
Lopaticom treba odizati rubove omleta prema sredini jer se oni prvi zapeku. Cilj je postići ravnomjerno ispečeni omlet koji je na površini još uvijek mekan.
Prebacimo omlet na tanjur, pospemo ovlaš sirom ili sitno narezanim pomidorom, ma što god volimo i nađe se pri ruci, pa preklopimo omlet preko toga.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...