Internetom ovih dana kruži „čudotvorni“ recept za čokoladu od tostiranih nezrelih plodova lipe. Zvuči predobro, a fotografije su uvjerljive!
Naravno da sam završila pod lipom.
Priča zapravo nije nova. Vraća nas gotovo tri stoljeća unatrag, u vrijeme kada čokolada nije bila ni nalik današnjim tablama. Sredinom 18. stoljeća pila se kao gust, začinjen napitak i bila je luksuz dostupan tek rijetkima. Evropa je tada grozničavo tražila domaće zamjene za skupe uvozne proizvode – kavu bez kave, šećer bez šećerne trske, čokoladu bez kakaa.
Među znatiželjnicima bio je i njemački kemičar Andreas Sigismund Marggraf, isti onaj koji je kasnije dokazao da se šećer može dobiti iz šećerne repe. Zapisao je da se od nezrelih plodova lipe može pripremiti pasta nalik čokoladi. I tako je nastala priča koja je preživjela gotovo tristo godina.
Jasno da sam je morala provjeriti.
Nabrala sam plodove sitnolisne lipe, pekla ih, mljela, mirisala i kušala. Osim boje kada se pomiješa sa masnoćom – nema nikakve veze sa čokoladom – čokoladu nisam pronašla!
Pronašla sam nešto drugo.
Prah nježnog mirisa koji više podsjeća na tostirane lješnjake nego na kakao. U mlincu se pretvorio u brašno, ne u pastu. Na papiru nije ostavio ni trag masnoće. Okus mu je blag, gotovo sramežljiv, ali na domaćim njokima, uz dobro prepržen maslac i malo parmezana, pokazao je sasvim novo lice.
I tada mi je sinulo koliko dobrih namirnica kroz povijest nije dobilo priliku biti ono što jesu.
Rogač je desetljećima bio "zamjena za kakao". Cikorija "zamjena za kavu". Mnoge zaboravljene biljke proglašene su neuspješnima samo zato što nisu bile dovoljno slične nečemu drugome.
Možda su i plodovi lipe doživjeli istu sudbinu.
Možda problem nikada nije bio u njima, nego u očekivanju da budu čokolada.
Danas, kada je kakao dostupan na svakoj polici trgovine, više nam ne trebaju zamjene. Ali upravo zato možemo tim starim namirnicama vratiti njihov vlastiti identitet.
Ne moraju glumiti čokoladu.
Dovoljno je da budu – lipa.
Po meni, zabluda je bila tražiti čokoladu. Otkriće je bilo prestati je tražiti. Umjesto čokolade, pronašla sam ukusan umak za njoke.
I mislim da sam prošla bolje.
Lipi(ni) njoki, recept
Sastojci: domaći ili kupovni njoki od krumpirovog tijesta, kuhani taman da budu „njokasti“; pola šalice nezrelih plodova sitnolisne lipe; oko 60 gr maslaca + isto toliko vrhnja za kuhanje; prstohvat soli; ribani parmezan.
Plodove odvojimo od peteljki i brakteja; operemo prelijevanjem vrućom vodom, pa ih osušene (obrisane) tostiramo na temperaturi od 160°C, 35 minuta.
Tostirani plodovi su sada prigušene svijetlo smeđe boje, a isto takav je i prah nakon što ih sameljemo u mlincu za kavu.
Rastalimo maslac i pržimo ga dok ne postane smećkast i ugodnog, orašastog mirisa, umiješamo ovaj prah, prstohvat soli i dodamo vrhnje za kuhanje, pa u to ubacimo kuhane njoke i promiješamo da se oblože sa svih strana.
Serviramo posuto ribanim parmezanom.
Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.