Preskoči na glavni sadržaj

Sitnolisna lipa, Tilia cordata - Lipi(ni) njoki

 

Internetom ovih dana kruži „čudotvorni“ recept za čokoladu od tostiranih nezrelih plodova lipe. Zvuči predobro, a fotografije su uvjerljive!
Naravno da sam završila pod lipom.
Priča zapravo nije nova. Vraća nas gotovo tri stoljeća unatrag, u vrijeme kada čokolada nije bila ni nalik današnjim tablama. Sredinom 18. stoljeća pila se kao gust, začinjen napitak i bila je luksuz dostupan tek rijetkima. Evropa je tada grozničavo tražila domaće zamjene za skupe uvozne proizvode – kavu bez kave, šećer bez šećerne trske, čokoladu bez kakaa.
Među znatiželjnicima bio je i njemački kemičar Andreas Sigismund Marggraf, isti onaj koji je kasnije dokazao da se šećer može dobiti iz šećerne repe. Zapisao je da se od nezrelih plodova lipe može pripremiti pasta nalik čokoladi. I tako je nastala priča koja je preživjela gotovo tristo godina.
Jasno da sam je morala provjeriti.
Nabrala sam plodove sitnolisne lipe, pekla ih, mljela, mirisala i kušala. Osim boje kada se pomiješa sa masnoćom – nema nikakve veze sa čokoladom – čokoladu nisam pronašla!
Pronašla sam nešto drugo.
Prah nježnog mirisa koji više podsjeća na tostirane lješnjake nego na kakao. U mlincu se pretvorio u brašno, ne u pastu. Na papiru nije ostavio ni trag masnoće. Okus mu je blag, gotovo sramežljiv, ali na domaćim njokima, uz dobro prepržen maslac i malo parmezana, pokazao je sasvim novo lice.
I tada mi je sinulo koliko dobrih namirnica kroz povijest nije dobilo priliku biti ono što jesu.
Rogač je desetljećima bio "zamjena za kakao". Cikorija "zamjena za kavu". Mnoge zaboravljene biljke proglašene su neuspješnima samo zato što nisu bile dovoljno slične nečemu drugome.
Možda su i plodovi lipe doživjeli istu sudbinu.
Možda problem nikada nije bio u njima, nego u očekivanju da budu čokolada.
Danas, kada je kakao dostupan na svakoj polici trgovine, više nam ne trebaju zamjene. Ali upravo zato možemo tim starim namirnicama vratiti njihov vlastiti identitet.
Ne moraju glumiti čokoladu.
Dovoljno je da budu – lipa.
Po meni, zabluda je bila tražiti čokoladu. Otkriće je bilo prestati je tražiti. Umjesto čokolade, pronašla sam ukusan umak za njoke.
I mislim da sam prošla bolje.



Lipi(ni) njoki, recept

Sastojci: domaći ili kupovni njoki od krumpirovog tijesta, kuhani taman da budu „njokasti“; pola šalice nezrelih plodova sitnolisne lipe; oko 60 gr maslaca + isto toliko vrhnja za kuhanje; prstohvat soli; ribani parmezan.

Priprema umaka: Dobri su jednako i nezreli plodovi širokolisne lipe, no oni sazrijevaju bar dva tjedna ranije nego ovi sitnolisne, pa se početkom kolovoza teže pronalaze zeleni.
Plodove odvojimo od peteljki i brakteja; operemo prelijevanjem vrućom vodom, pa ih osušene (obrisane) tostiramo na temperaturi od 160°C, 35 minuta.
Tostirani plodovi su sada prigušene svijetlo smeđe boje, a isto takav je i prah nakon što ih sameljemo u mlincu za kavu.
Rastalimo maslac i pržimo ga dok ne postane smećkast i ugodnog, orašastog mirisa, umiješamo ovaj prah, prstohvat soli i dodamo vrhnje za kuhanje, pa u to ubacimo kuhane njoke i promiješamo da se oblože sa svih strana.
Serviramo posuto ribanim parmezanom.
Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...