Sladić , Glycyrrhiza glabra je višegodišnja zeljasta biljka daleko bogatije razgranata ispod zemlje nego iznad. Upravo je korijen ono što privlači ljude još od davnih vremena. To je jedna od rijetkih biljaka koja se kroz povijest možda češće spominjala u slasticama nego u svrhu liječenja. Zahvaljujući internetu i velikom broju ljudi koji se raspamete čim načuju riječ „ljekovito“, taj se odnos posljednjih godina polako okreće naglavačke.
Pripadnici nešto zrelije generacije pamte crne, svilene, čvrste želatinozne slatkiše koji su se polako topili u ustima. Nekada su bili gotovo posvuda, a danas ih kod nas više nema.
Zašto? Ne znam.
Manje je poznato da i bomboni poput Negra ("odžačar grla") ili Bronhija ("lakše se diše") sadrže ekstrakt sladića. Naravno, konditorska industrija raspolaže čudima tehnike kojima prosječno opremljena kuhinja ne može konkurirati.
Ispod ove skromne nadzemne fasade krije se podzemna raskoš korijena - slatki korijen, sladić
No možemo nešto drugo – napraviti slasticu po vlastitom guštu, aromatizirati je prirodnim sastojcima, zasladiti koliko želimo i proizvesti crne, svilene bombone od sladića čiji okus priziva uspomene iz djetinjstva.
Recept koji slijedi nije pokušaj kopiranja industrijskih slatkiša. Napravljeni su od korijena sladića, uz mali mediteranski naklon divljem koromaču
Ako ste kao djeca grickali crne štapiće nalik komadima dvožilnog kabela, dobrodošli u klub. Ako ste ih mrzili, dobrodošli također – i vi ste zapravo dio iste priče.
Ovi slatkiši nisu za svakoga. Ponudite li ih prijateljima koji ih prvi put kušaju, moguće su dvije reakcije. Proglasit će vas slastičarskim genijem ili će bombon ispljunuti, šokirani okusom, i zaključiti da niste normalni.
Nakon kućnog testiranja mogu potvrditi da su obje mogućnosti podjednako realne.
To je provjereno i znanstveno utemeljeno na uzorku petero degustatora.
Rezultat?
Četvero degustatora bilo je oduševljeno, a jedna osoba je bombon odmah ispljunula. Iskreno, ne mogu zamisliti bolju potvrdu da sam uspjela i da je okus sladića ostao autentičan.
Kad su bomboni bili crni, recept
Sastojci: 100 gr usitnjenog suhog korijena sladića; 1 l vode; smeđi šećer 3 žlice; 20 gr želatine pripremljene prema uputi na pakovanju: 1 žlica Gustina + pola žlice kakaa razmućeno u 2 žlice vode; mali prstohvat soli; komadić stabljike koromača* oko 5 cm.
Priprema: usitnjen korijen kuhamo u litri vode oko 40 minuta da bismo dobili koncentrirani uvarak.
Procijedimo i bacimo korijen, dodamo šećer, komad stabljike koromača, prstohvat soli, pa uvarak nastavimo kuhati sve dok se ne reducira na nešto manje od 2 dcl.
To je trenutak kada treba ukuhati i pripremljen Gustin. Još kratko kuhamo da se smjesa jednolično zgusne otprilike kao puding.
Sada izmaknemo sa vatre i čim se malo prohladi umiješamo pripremljenu želatinu.
Ja sam vruću smjesu stavila u silikonske kalupe, no tu možete mašti i kreativnosti pustiti krila – formirati štapiće, jednostavno samo razliti po papiru za pečenje pa kada se malo ohladi rezati kockice ili trakice koje onda smotate u kolut...
Oblike koje smo napravili treba jedan dan sušiti na zraku i povremeno prevrnuti.
*Komad stabljike koromača je moj odabir arome, no može se staviti grančica paprene mente pa se dobije okus Negro bombona, koja zvjezdica anisa za okus sličan Bronhi bombonima ili koju kap ekstrakta vanilije kao siguran, najmanje ekstravagantan aromatik. Što god da stavimo, aromatik ne smije nadvladati prirodni miris slatkog korijena